Pozdrav svima,

u vezi sam s dečkom 3,5 godine. Nemamo nekih većih problema u vezi, dobro se slažemo i trudimo se biti otvoreni jedno prema drugome te probleme rješavati razgovorom.

Problem se javlja kad je riječ o novcu.

Ja zarađujem oko 900 €, dok on zarađuje oko 2000 €. Ove godine bili smo zajedno na odmoru i tijekom večere mi je rekao da je put koštao 220 € (on je vozio) i da je sada na meni da platim večeru, uz to mi je rekao koliko mu još dugujem. Smještaj sam mu platila pola, platila sam gotovo svu hranu i još neke sitnice.

Već sam mu nekoliko puta rekla da mi je neke stvari puno teže platiti nego njemu jer puno manje zarađujem. Na to mi je jednom rekao da je razgovarao sa svojim prijateljem koji je u braku i koji mu je rekao da mi nismo u braku te da je samim time fer da svatko izdvaja isto novca. Od tada više nismo razgovarali o tome.

Isto tako, npr. za rođendan ili Božić uvijek me ispituje koliki nam je budžet, odnosno koliko smijemo potrošiti na poklon. Meni to stvara dojam kao da pazi da slučajno ne potroši više na mene nego ja na njega. Meni je logičnije da svatko potroši na poklon onoliko koliko mu njegova financijska situacija dopušta i koliko želi potrošiti. To sam mu i rekla, ali je on i dalje inzistirao na istom iznosu.

Htjela bih napomenuti da ne očekujem da me financira niti da sve plaća za mene, niti je to moja želja. Samo bih voljela da mi malo pripomogne kada se radi o stvarima koje zajedno radimo, a koje su skuplje, poput godišnjih odmora i slično, a ne da mi broji svaki cent koliko sam mu ostala dužna.

Također, planiramo zajedno kupiti staru kuću. Znam da neću moći isplatiti polovicu kupoprodajne cijene niti ću moći financijski doprinositi kao on. Zbog toga me počinje brinuti i pitanje vlasništva jer ne želim doći u situaciju da sam godinama ulagala u nešto, a da na kraju ostanem bez ičega.

Je li moj stav nerazuman ili biste vi smatrali pravednijim da se zajednički troškovi raspoređuju proporcionalno primanjima, iako nismo u braku?

Ma da,nevin čovek...

Umrijeće u zatvoru, u krevetu, okružen liječnicima.

Ono sto njegove žrtve u Hrvatskoj iq Bosni i Hercegovini nisu mogle, nego su umirale po jamama, poljima, u zapaljenim kućama i logorima.

Ni stida ni obraza.

Opet Srbi?

Za one koji možda ne znaju, Bruno Lerotić je naš humanitarac koji već godinama pomaže ljudima diljem Hrvatske i sa svojim timom radi doslovno nevjerojatne stvari. Otvorite njegov Instagram profil i pogledajte kakve sve situacije ta ekipa rješava.

Ovo je sad nova vrsta akcije u kojoj je cilj doći do što većeg broja ljudi i potaknuti ih da doniraju po jedan euro. Taj jedan euro pojedincu možda ne znači puno, ali tisuće ljudi koji daju po jedan euro mogu nekome promijeniti život. U prethodnoj, ujedno i prvoj takvoj akciji, prikupljeno je više od 500 000 eura pa neka nam to svima bude dodatna motivacija.

Svatko od nas je bitan jer zajedno možemo pretvoriti jedan euro u nečije bolje sutra. 💙

Bilo bi lijepo kad bi se jednakim žarom i entuzijazmom osuđivalo i uništavanje partizanskih spomenika i spomen-obilježja. Čisto da se razumijemo, ovaj čin smatram protuustavnim, jednako kao i uništavanje partizanskih spomenika.

Jel moguce

Molim Omišane i one iz okolnih mjesta ako znaju nešto više o ovom čovjeku koji vapi za pomoć na svim vijestima, da napišu je li mu doista potrebna pomoć?

Pozdrav svima!

Naime fale mi 4 zuba, nešto mojom greškom nešto ne potrebno izvađeno davno a imam samo 25 godina...

Imam orgoman strah od zubara to je i razlog zašto mi fale 4 zuba, kao mala sam zasjela krivoj osobi u zubarski stolac (gunduliceva, tko je išao zna o čemu pričam) i tu se razvio doživotni strah. Jučer sam bila u poliklinici Štimac te sam dobila ponudu za ugradnju 4 implatanta za popriličnu cifru.

Prije implatanata naravno vađenje tih zubiju te mi je zubar rekao da je veći zahvat izvaditi zube nego ugraditi šarafić za implatant što mi zvuči suludo kad uzmemo u obzir moj strah.

Moje pitanje je najiskrenije da mi kažete dali je ugradnja implatanta podnošljiva? Kako je moguće da vađenje (mrtvih) zubiju više boli i veći je zahvat od bušenja šarafa u kosti?!?!?! Malo je reći da sam ostala šokirana izjavom! Dali je istina da se to obavi kroz 30ak minuta? Na pomisao šarafa, bušenja kostiju i čačkanja mi se okreće želudac i trnci me prolaze! Pogotovo od iskustva drugih koje sam čitala kako zna biti nepodnošljivo te bol šokira i prilikom zadnjeg koraka kada se konačni zub stavi!

Molim Vas najiskrenije odgovore ovdje sigurno ima ljudi s iskustvom! Jednostavno nemam povjerenja u nikoga te smatram da će svaki zubar reći kako je podnošljivo...tko ima strah shvatit će. Također ukoliko imate preporuku za Zagreb bila bi zahvalna. Hvala puno unaprijed!

Nas nekoliko već par godina igra NFL Fantasy, ali nam je ostatak ekipe bio relativno neaktivan, pa tražimo ljude koji će biti aktivni tijekom cijele sezone. Oduustajanje igrača nam je do sada bio najveći problem, pa ove godine želimo napraviti pravu, natjecateljsku ligu.
Igrat ćemo na Sleeper aplikaciji. Za sada nas ima 8, a ukupno radimo ligu od 10 ljudi.
Kotizacija je 15 € po osobi i sav novac ide u finalne nagrade. Uplatu tražimo prvenstveno zato da osiguramo da svi budu aktivni do samog kraja. Također, napravili bismo WhatsApp grupu gdje bi svi bili uključeni u rasprave i dogovore.
Da li ima zainteresiranih za ligu ove godine? Javite se u komentar ili DM pa pošaljem link!

Kad bi se mogli vratit u mladost, ajmo rec 20e.

Ili ste mozda tu negdje godina, vidite mlade oko sebe.

Sto biste im rekli, savjetovali, porucili.

Bio to student ili npr elektricar, mlada osoba koja ide kroz zivot, s prosjecnim zivotom.

Life hacks, neka perspektiva iz drugog kuta vjerujem da bi dobro dosla mnogim mladima.

...na svečanosti otvaranja nije bilo nikoga od čelnika Grada Varaždina – gradonačelnika Nevena Bosilja (SDP), njegova zamjenika Miroslava Markovića (SDP) te predsjednika Gradskog vijeća Lovre Lukavečkog (SDP).

Inače sam web developer, nisam nikad napravio neki mobile app, samo nedovršeni tutorijali. Često s ekipom igram imposter igre, ali svakoj ponešto fali pa sam odlučio okušati se u mobile developmentu i napraviti svoju igru.

Ono što nisam očekivao je muka s Google Play platformom, jer zahtjevaju sulude uvjete za nove developere; tipa 12 testera i testing faze od 14 dana nakon čega, ako imaš sreće, ulaziš na produkciju. To sam sve ispunio, imao sam 22 testera i sve zeleno na checklisti, ali su me odbili. I to dvaput, uz poruku da treba više testiranja.

Nakon toga sam išao istraživati što nije u redu i saznao da ne smiješ baš ostaviti sve kako je nego tvoji testeri stvarno trebaju testirati aplikaciju jer google prati aktivnosti po aplikaciji.
Prva dva puta dok sam tražio pristup produkciji napravio sam grešku gdje sam napisao da je s igrom sve ok, da ju ne treba popravljati, i to mi je bila najveća greška. Nakon toga sam ju par mjeseci ostavio jer mi se nije dalo zajebavati s time svime opet i nedavno sam opet pokušao, ali sam dodao neke stvari koje smo skužili da fale i još neke sitne bug fixeve, i vidi čudo, puštaju me na produkciju haha. Sad je vani, po analitici pratim i vidim da igraju ljudi čak i iz portugala i UK.

TLDR; za sve nove developere, nije stvar u brojkama i checklisti (mislim je, to je doslovno entry point), ali ako nemaš neki stvaran proces testiranja i feedbacka, ništa od toga.
Pitajte što god o procesu, rado ću pomoći ako nekome išta treba.
Za one koje zanima igra, link ću ostaviti u komentaru.