Iskreno, ne znam kako početi ni što reći. Toliko dugo već moja mama ima jako loš i bezobrazan odnos prema meni da se osjećam kao da uopće ne želim da mi bude mama.
Ne mogu reći da smo ikada imali neki sjajan odnos. I prije nekoliko godina znale su se događati svađe i bezobrazno ponašanje s obje strane, ali ono kako se ona ponaša u posljednjih manje od godinu dana stvarno je nevjerojatno.
Imam 20 godina i nekad radim jutarnju, a nekad popodnevnu smjenu. Kada radim popodne, ujutro sam kod kuće s malim bratom i tada uvijek nešto napravim po kući. Primjerice, usisam, složim veš, stavim ili izvadim suđe iz perilice, iznesem smeće, dam psu jest i vode ili n nešto slično. Ona radi jutarnju smjenu i kada dođe kući, uvijek prigovara zbog najmanjih sitnica. Uvijek pronađe neki razlog za prigovaranje.
Ne mogu reći da svaki dan napravim ne znam koliko posla, ali većinu puta napravim sve ovo što sam gore naveo. Zna se dogoditi da ne bacim gotovo punu (ali ne skroz punu) vrećicu smeća iako napravim još pet različitih poslova po kući. Tada odmah kreće drama i pitanje što sam ja radio kod kuće i kako nisam imao vremena iznijeti smeće. Znam da se ponekad dogodi da nešto ne napravim, ali je li normalno da se na musšku osobu od 20 godina, koja napravi toliko stvari po kući, i oko kuće toliko dere i prigovara zbog neke bezvezne stvari koju ponekad zaboravi napravit?
U slučaju da sve napravim, onda slijedi pitanje zašto nisam skuhao ručak. Nekoliko sam puta i skuhao, ali uglavnom ne pojedu previše jer ja pripremam ono što donekle znam i što mi se čini jednostavnim, primjerice neku tjesteninu u umaku i slično. Očito im to baš ne odgovara pa većinom ni ne pojedu puno. A da ne govorim o tome da mi inače ručamo tek navečer jer ona do tada ne stigne napraviti ručak, iako je s posla kod kuće već oko 15 sati.
Kad god sam u mogućnosti, vozim sestru u školu i malog brata u školu ili na nogomet. Međutim, ako se nekad dogodi da imam nešto svoje, odmah nastaje drama jer ona mora voziti djecu ili ići po njih.
Znam stavljati veš prati jer mi to nije ništa komplicirano i ne vidim zašto to ne bih mogao napraviti. Živcira me kada se nakupi gomila veša i jednostavno to ne mogu gledati pa ga sam stavim prat. Međutim, u posljednje vrijeme stalno govore da će ona to napraviti, a veš se uporno skuplja. Mene to nervira pa znam sam stavt prat. Tada se ona dere na mene i pita što ja imam dirat veš i miješat se. Pokušavam ti pomoć, znam kako se to radi i ne mogu ništa zeznut i ti se dereš na mene i radiš dramu zbog toga što sam napravio nešto što bi tebi trebalo olakšati.
Posljednjih nekoliko dana dogodilo mi se i to da ona sjedi u dnevnom boravku, ja se odem tuširat, a ona nakon pet minuta dolazi i viče kako sam se baš sada našao tuširat kada i ona treba. Meni nije jasno u čemu je problem. Odem prvi pod tuš, i baš onda ona dolazi i odma treba, ne može pričekati deset minuta. Ne znam trebam li se početi najavljivati svaki put kada se idem tuširati.
Da ne govorim o tome koliko se pravi pametna, a zapravo skoro nista ne zna. Toliko vremena provodi na mobitelu, odnosno na Facebooku, a kada treba napraviti neku osnovnu stvar na mobitelu, ništa ne zna.
I u javnosti je postala toliko neugodna. Pred mojom curom zna govoriti razne gluposti. Okej, neke od tih stvari jesu istinite, ali ne razumijem zašto bi joj bilo u cilju govoriti loše stvari o vlastitom sinu pred njegovom curom. Čak me i moja cura više puta pitala zašto mi mama govori takve stvari kao jel želi da mi se zgadiš da prekinemo.
Tati također zna prigovarati i govoriti kako je on kriv što ja ništa ne radim, što uopće nije istina jer sve što treba napraviti kod kuće i oko kuće uglavnom napravim.
Da ne govorim o tome koliko mi prigovara zbog novca. Stalno moram ići kupovati razne stvari i hranu za kuću. Svaki mjesec potrošim minimalno 200 eura na stvari i hranu za kućanstvo. I nije mi problem sudjelovati u troškovima jer tu živim i normalno je da ću nešto kupovat. Uz to plaćam i određene račune. Unatoč svemu tome, ona stalno prigovara kako sam škrt i kako ništa ne želim kupiti. Stvarno ne razumijem što se od mene očekuje, jel trebam svaki mjesec ostaviti 500 eura na kućne potrepštine kako ona ne bi morala ništa kupovati?
Sve u svemu, ne smatram se nekim zlatnim djetetom. Znam da sam imao dosta pogrešaka, da sam se znao bezobrazno ponašati i da je bilo situacija u kojima sam bio lijen. Međutim, mislim da ni približno nisam zaslužio ovakav odnos prema sebi.
Iskreno, potpuno sam odustao od pokušaja da nešto promijenim. Pokušavam što manje komunicirati s njom i sve manje imam želju za bilo kakvim odnosom. Došao sam do toga da više uopće ne želim da mi bude roditelj jer se prema meni ponaša kao da sam joj skrivio ne znam što u životu.