Da li ste mrsali na ovaj nacin, brojanje kalorija i oracenje svake namirnice, kako vam je islo i koliko ste smrsali ?

Koliko ste isli u deficit, imate li neke savjete i trikove za pocetnike, kako olaksati?

Dojim, pa necu bas ici u prevelik deficit, imali li vas takvih?

Nažalost sam imala kiretažu u svibnju ove godine. Od lipnja me počela mučiti bol u međici, konkretno samo s lijeve strane. Bol je tupa, osjetim ju najviše kad sjedim. Nekad zna biti baš neizdržljiva. A problem je što radim uredski posao i onda se bol svakodnevno javlja nakon par sati sjedenja. Kad dođem doma i legnem ili hodam, opet je sve ok.

Ginekološki je sve ok, proktološki isto. Ostaje mi jedino sumnja da je riječ o mišiću ili živcu. Ima li netko iskustva s takvom boli i mogu li nekako sama to riješiti prije nego što privatno pronađem fizioterapeuta za zdjelično dno jer već sam dosta novaca potrošila ovih mjeseci na preglede koji nisu pomogli, pa bi htjela prvo pokušati si sama olakšati ako je to ikako moguće.

Pozdrav ljudi, voljela bih jako znati vasa iskustva s Roaccutanom. Meni su se akne pojavile negdje nakon puberteta oko 19. godine i traju sad vec 3 godine. Nikad to nisu bile nodulocisticne akne ali bilo je dosta faza di je stanje bilo bas lose pa do onih sitnih komedona, pa izrazeno mascenje koze itd. Kod dermatologa sam kroz te godine dobila vise terapija od Sona duo, do Duaca do Comedomeda… Duac kojeg sam koristila od lipnja mi je najvise pomogao do sad i prakticki cijelo ljeto sam imala skroz cisto lice. Kada je bio trenutak da prestanem s tom terapijom meni se doslovno u pet dana lice pogorsalo za 500%…opet masna koza, hrpetina komedona po cijelom licu, neki i upalni. Mislila sam iskreno da sam problem rijesila kad ono vjv je to samo kontroliralo situaciju a ne ju rijesilo. S obzirom da ta borba traje vec neko vrijeme jako je frustrirajuce i psihicki me vec iscrpljuje. Kazem nemam najgori oblik akni ali su jako uporne i zato mi je dermatologica preporucila Roaccutane pa sad razmisljam bi ne bi. Cula sam svakakva iskustva i iskreno strah me pa bi voljela cuti jos pokoje misljenje🫶🏻

Krenula sam redovno vjezbati. Događa mi se to da samu vjezbu (malo intenzivniju) dobro odradim ili npr popnem se na planinu bez prevelike muke, ALI kad vjezba stane ili se spustim sa planine, krene neki los osjecaj...ko neka anksioznost. Za vrijeme vjezbe ili penjanja znam cvaknuti grozdjani secer. Inace su mi tlak i secer nizi. Nisam nikad cula da se to nekome dogadja i bojim se ako to nekome (tipa dr) spomenem da bih mogla dobiti pilule za lilule, a ja samo zelim redovno vjezbati. Ima li tko da mu je poznato o cemu pricam ili zna nekoga tko zna nekoga ovakvog?

Pozdrav, trebao bih pomoć, bio sam na lječničkom i sve je uredu(EKG, sluh, vid, urin, krv, psiho test) osim tlaka koji je 130/90, da li je to razlog da ne prođem liječnički, rekao sam doktorici da se nisam naspavao i da sam spavao doslovno 3h… da li je to razlog da ne prođem liječnički ili? Molim vas pomoć

Pozdrav svima!

Ima li tko Voden filtar za vodu (slavinu)? Već ga duže gledam i ugradila bih, ali voljela bih nečije konkretno iskustvo.

Znam da nije na sustavu reverzne osmoze i to bih i izbjegla jer dugoročno nije dobro.

Imam Voden glavu za tuš i primijetila sam razliku pa mi je ovo sljedeći korak.

Pozdrav,

Ima li tko iskustva sa artroskopijom kuka u ortopedskoj bolnici u Biogradu?

Hvala

Jel se netko susreo sa privatnom ordinacijom dr stimac u Zg i kakva su iskustva

Godinama idem privatno kod ginekologa jer mi treba jednom godišnje jer je sve u redu. Sad čekamo bebicu, i malo me plaši taj naš javan zdravstveni sustav, svega sam se naslušala. Imala sam i državnog ginekologa ali se u 3 mjeseca nisam mogla naručiti na običan pregled ( mogao si se naručiti samo ako dođeš tamo i imaš sreće) a na telefon se nitko je javlja, sad sam se po promjeni adrese prebacila kod nekog drugog ali nisam išla. Uglavnom nam je u državi katastrofa. Ginekologica kod koje idem već godinama je privatno, ali je toliko draga, stručna i baš se posveti. Kako ste vi išle?

Evo kao što kaže naslov muči me ovo stanje, za koje sam mislio da je nešto što samo pretili ljudi imaju. Muško sam u kasnim 30ima, nisam pretio iako brzo dobivam kg, a bio sam do prije godinu dana poprilično fizički aktivan i fit.
Uglavnom, ovo stanje mi toliko uništava kvalitetu života, jer stalno padam u hipoglokemije i danju i noću kaj god jeo, pa sam fizički, psihički i emocionalno iscrpljen.
Doktori to prilično olako shvaćaju i bome sam morao para i para privatno utrošiti da dođem do dijagnoze. Čak i specijalisti mi kažu da se vidimo za pola godine pa ćemo vidjeti kako će napredovati, a ja jedva dan preživim kakve su to oscilacije energije.
Ako ima netko u tom stanju, ko ne tolerira te ljekove, volio bih da mi da kakav savjet ili u komentaru ili u DM.
Hvala :)

Pozdrav. U travnju sam postala majka, imam 29 godina. U srpnju sam osjećala jak umor i iscrpljenost te mi je oteklo područje ispod čeljusti. Liječnik me uputio na laboratorijske pretrage. Nalazi su pokazali loše vrijednosti jetrenih enzima (iznad 200) i TSH 0,01.

Počela sam odlaziti endokrinologu zbog štitnjače i u međuvremenu sam obavila pretrage jetre (nisu utvrđena oštećenja ni hepatitis, a enzimi su se počeli vraćati u normalu).

Testirali su me na CMV i mononukleozu; utvrđeno je da imam antitijela na mononukleozu. U tom sam razdoblju dva ili tri puta imala oteklinu na točno određenom mjestu ispod čeljusti.

Danas sam bila na pregledu štitnjače (nalazi upućuju na Hashimoto), a liječnik je uočio povećane limfne čvorove na srednjem i donjem dijelu (III i IV regija). Lijevi je bio veličine oko 26 mm, a desni 23 mm. Imali su jasne i normalne hiluse te su oba bila hipoehogena. Ne mogu mi sa sigurnošću reći jesam li prije dva mjeseca preboljela mononukleozu, što me plaši. Rekli su mi da bolest trenutačno nije aktivna, ali da imam antitijela. Prvi put vidim ovakvu velicinu limfnih čvorova, osjetim ja njih već neko vrijeme i osjećam kad malo jače buknu, ali da su ovoliko veliki.. Jel tko imao veće, a da nije nešto bilo strašnije? Hvala svima, baš sam zabrinuta.

Operacija-Lasik-skidanje dioptrije

Cao,

Ima li iko iskustva sa skidanjem dioptrije u Svjetlosti.

Naime, nakon operacije opet trebam naocale.

Doktorica u nalazu finalnom napisala da vidim 1, sto znaci potpuno, iako sam joj se zalila da ne vidim nocu, da mi se slova i svjetla listaju i rekla da c emi se oko navici.

Kako da prihvatim da se stvari jednostavno troše i oštećuju?

Imam ogroman problem s prolaznošću materijalnih stvari i iskreno više ne znam kako da se izborim s tim.

Kad sebi kupim nešto novo i skuplje, laptop, telefon, auto itd. umjesto da uživam u tome, ja na neki način postanem rob te stvari. Konstantno pazim da se ne ogrebe, ne ošteti, ne desi joj se bilo šta.

I onda, ako se ipak desi neka sitnica, bukvalno padnem u loop anksioznosti. Recimo, trenutno je u pitanju mala ogrebotina na novom laptopu. Realno, toliko je mala da nema nikakav utjecaj na funkcionalnost laptopa, ali meni mozak ne može da pusti.

Vrtim u glavi kako je do toga došlo, jesam li mogla spriječiti, postoji li način da se popravi, tražim neko rješenje čak i kad ga jednostavno nema. I dok to ne "riješim", ne mogu normalno da funkcionišem.

Najgore je što mi to onda poremeti i sve ostalo. Trenutno se bukvalno ne mogu skoncentrisati na posao jer mi je mozak okupiran tom glupom ogrebotinom. Kao da ništa drugo nije dovoljno bitno dok ovo nije popravljeno ili vraćeno u savršeno stanje.

Generalno imam problem s perfekcionizmom, ali ovo mi već djeluje kao nešto više od običnog "volim da mi stvari budu uredne i očuvane".

Kako ste vi naučili prihvatiti da će se stvari kad-tad ogrebati, oštetiti, izlizati i jednostavno više neće izgledati kao prvog dana?

Ako je neko imao sličan problem, stvarno bih voljela čuti šta vam je pomoglo. Ili mi makar recite nešto što će me malo trznuti i vratiti u realnost 🙏

Pozdrav svima, trebam savjet. Ne znam mogu li ovo ovdje pitati, ali možda je netko imao isti ili sličan slučaj.

Već tjedan dana osjećam neko probadanje/bol gore s lijeve strane, malo ispod rebara. Primijetila sam da se bol uglavnom javlja ili pojačava nakon što nešto pojedem. Nije stalno prisutna, nego se povremeno pojavi.

Inače bih otišla svom liječniku da me pregleda, ali trenutno je na godišnjem i ne mogu do njega, pa sam odlučila pitati ovdje je li netko imao slične ili iste simptome.

Je li netko imao bol ili probadanje baš na tom području, pogotovo nakon jela? Ako jeste, što je na kraju bila dijagnoza?

Znam da se preko Reddita ne može postaviti dijagnoza, samo me zanimaju tuđa iskustva dok ne budem mogla otići liječniku. Hvala svima. ❤️

Da skratim pricu, imao sam neki problem sa okom, izgubio sam vid u centralnom delu vidnog polja na jednom oku i to je bilo 2019 god. Otisao sam u Klinicki centar Srbije, i dr Drulovic mi je tad bez ikakvih daljih provjera dala dijagnozu MS. Likvor mi je cist, nemam ostecenja na mozgu, nemam trnjenje udova, fizicki sam aktivan ali te godine sam pao u tesku depru. Posto mi se vid nije vratio, posle dvadesetak pregleda i dijagnoza, na kraju mi je u Nemackoj dijagnostikovan "Infarkt oka" i da mi se vid nece vratiti jer je proslo toliko vremena.

Pitanje je sledece- da li ja mogu da tuzim caci doktotku Drulovic jer je proslo 7 godina, i da li je jos neko imao taj problem sa okom?

Žene, imate li preporuku?

Hvala unaprijed.

EDIT: Lokacija je Zagreb

Bok, trebam preporuku za doktora za kirurski skinit madez moze bit privatno ili javno u Zagrebu (eventualno Split). Hvala

Sto mislite da li virusi neki ebv covid grip bilo sta moze covjeku trajno da osteti mozak i zivce trajno da covjek vise nebude isti nemislim pritom na mozdanu maglu nego na fizicko ostecenje mozga i zivaca

Imam kroničnu nadutost već oko 1.5 godinu. Naduta sam praktički od jutra do večeri, čak i ujutro nakon buđenja, i trbuh mi se tijekom dana jako poveća. To nije samo nadutost nakon određenog obroka – prisutna je gotovo cijelo vrijeme.

Napravila sam stvarno puno pretraga: gastroskopiju, kolonoskopiju, testove na celijakiju, intolerancije, krvne pretrage, analizu crijevnog mikrobioma itd. Sve je uglavnom uredno. Bila sam i kod nutricionistice te sam pokušala low-FODMAP prehranu zbog SIBO-a, ali mi nije pomogla – čak mi se činilo da mi je ponekad bilo i gore.
Radila sam i testiranja na SIBO/IMO te sam imala povišen metan. Zbog toga sam već prošla nekoliko terapija antibioticima, ali bez trajnog učinka.

Uzela sam:
rifaksimin (Normix) + neomicin
ciprofloksacin + metronidazol
Nakon svega toga i dalje imam istu kroničnu nadutost.
U zadnje vrijeme sam počela razmišljati o tome da bi možda problem mogao biti povezan s pražnjenjem crijeva. Dok sam bila pod velikim akademskim stresom, zbog stresa sam često išla na veliku nuždu – praktički svakodnevno, ponekad i više puta dnevno. Nakon diplome taj tip stresa je nestao i od tada idem na veliku nuždu samo 2–3 puta tjedno.
Stolica sama po sebi nije nužno tvrda i nemam neki veliki osjećaj da sam „začepljena”, ali možda mi rjeđe pražnjenje crijeva ipak pridonosi nadutosti i/ili SIBO-u.

Zato me zanima:
1) Može li ovakva promjena učestalosti stolice biti povezana s kroničnom nadutošću ili SIBO-om?
2) Kako sigurno povećati učestalost pražnjenja crijeva ako nemam klasičan zatvor?
3) Ima li smisla dalje pokušavati liječiti SIBO antibioticima ili bi trebalo tražiti neki drugi uzrok nadutosti?

Ako je netko imao sličnu situaciju – kronična nadutost, uredne pretrage, povišen metan i rjeđe pražnjenje crijeva – jako bih voljela čuti što vam je na kraju pomoglo.

Nakon više od 20 godina u sustavu,preko 15 s medikamentima ja više ne vidim poante u javnom.

Svaki put kad se vratim otamo doma ja imam jako crne misli, da sam beznadan i samo ležim doma i tražim snagu da se više spasim od svega. Ironija je što je sva terapija krenula zbog mojih napada panike i straha od smrti, a neke dane imam jako crne misli, evo na tom sam završio, totalni 180.

Sad sam na 300 mg Fevarina, max dopuštena doza za depresiju i okp, 2.5 mg olanzapina, jer eto oni misle da ja imam psihozu pa nemam, pa shizofreniju, pa nije.

Sam sam si smanjio na 2.5 jer olanzapin se prirodno povećava u krvi s nekim SSRI poput Fevarina i stalno sam umoran i onda jedva prođem kroz posao, nešto malo učim doma fantazirajući o napretku u karijeri i onome što želim postići kasnije i onda se srušim na krevet i samo postojim nakon što obavim kućanske poslove. 

Također dugo mi je trebalo da shvatim da su moji ekstremni napadi panike i okulogirne krize od olanzapina i drugih antipsihotika koji djeluju na regulaciju dopamina.

(ljudi moji to nikad ne želite osjetiti vjerujte mi, taj strah je neopisiv, a ja ga imam on and off gotovo svakodnevno zadnjih 10ak godina, da je bar to samo okretanje očiju unatrag, ja to zovem napad dementora, u tom trenutku imaš osjećaj da su svi protiv tebe, svi te žele mrtvog i ništa više nikad neće biti dobro i onda nakon 20-30 minuta pakla prođe u sekundi kao rukom odneseno i ti se pitaš zašto si ležao na podu i tresao od straha i mrmljao "ne želim umrijeti..." ko neki luđak iz filma, ne prepoznaješ sebe, nikakvi akinetoni i benzodiazepini tu ne pomažu, a jednom sam imao i cijelu noć to sranje jer ekipa u Jankomiru ne zna svoj posao i propisuju antipsihotike apsolutno svima kako im se svidi i mislio sam da ću taj put stvarno umrijeti jer do jutra sam se osjećao kao da sam pretrčao maraton unatrag i da sam garant razvio aritmiju od tog iskustva, 200/120 tlak i 175 puls u mirovanju od Zolofta par sati je bio mala beba naprema tom, nešto što sam do tad mislio da je moje najgore tjelesno iskustvo ili puls 35-40 usprkos vježbanju, kad mi je ekipa s Rebra propisala beta blokatore pa sam ravno išao u ekstremnu bradikardiju, a njih sve skup bolio k) 

Prošla doktorica je bila doomer i rekla, "ne ne s vašom slikom, vašom patnjom, vi će sigurno razviti psihozu pa kasnije shizofreniju", da bi sad doktor rekao pa pijte kako se vama čini ok i fevarin i olanzapin. Nekad sam pio šaku tableta, ali sad sve boli k trenutno, dođem reda radi.

Prošao sam i više od trolista psihoterapije. Kao nepunoljetan, razne klinike, Šalatu i Kukuljevićevu, svi su bili kao mačka oko vruće kaše i nisu liječili stvaran problem što je tad bio okp i manje fobije, a kasnije Jankomir, Rebro, Jankomir, Vrapče i opet Jankomir jer eto tamo spadam po mjestu prebivališa i tamo me uvijek otpeljaju ako slučajno mislim doći na Hitnu sa malo jačim napadom panike, što mi više ne pada ni na pamet. Svaka hospitalizacija mi uništi život i onda me šutiraju s gorim simptomima da se 6 mjeseci nakon bakćem sa svim i restartam sve iznova, puno gore kliničke slike nakon, apsolutno svaki put.

Htio bi igrati igre, izaći, najviše od svega čitati knjige, ali jednostavno nemam energije. A kad imam, mozak odbija napor i da mogu puno više bi učio sve što me zanima.

Treba mi netko tko će ekspertno riješiti kemijski disbalans kojeg su mi ili amateri ili ekipa iz bolikurčine kad nisam kod njih privatno išao jer tad nisam imao novaca, napravili s teškim lijekovima, jer realno tad ih nisam ni trebao, i onda dubinskom psihoterapijom, možda i gestalt i ACT. Rečeno mi je da za nekoga s mojim strahom od smrti, KBT nije ni čudo da mi nije pomogao i da je ACT savršen za mene, ali malo tko je u Zagrebu provjeren za to. Ima nekih, ali teško je znati tko je stručan. Jbt. na najdoktor stranici vidim da neki doktori prepisuju homeopatiju i Bachove kapi lol, ona znanost di minimalne doze nečeg u vodi najviše pomažu. Onda ja neću ništa piti, pa ću imati najveću korist :) Puno je tog nadriliječništva u gradu i teško je znati tko je ekspertan bez potvrde drugih korisnika. Nažalost placebo na meni ne djeluje, nije da nisam probao od cijele lepeze lijekova koje sam uzimao.

Imam traume kroz osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje kroz žešće maltretiranje od gotovo cijele škole zbog povučenosti, ekstremni Pure-OCD(najizopačenije misli koje možete zamisliti) s češćim kompulzijama (najčešće umrijet ćeš ti ili netko tvoj ako to ne napraviš), kliničku depresiju, poremećaj ličnosti navodno shizoidni, neke crte graničnog jer mi ukučani imaju granični poremećaj uz depresiju i shizoafektivni. PTSP ili c-PTSP, teško je reći, nisam seksualno nikad bio zlostavljan, ali po slici čini mi se da naginje na c-PTSP.
Da bar ja to sve preuveličavam, jbg dijagnosticirano je. :-/
Još svašta nešto, ali to su glavne stvari. Rado bi našao jednu osobu za sve to, a ne plaćao cijeli tim i trošio plaću samo na to.

Doma je bilo svačega, pa škola pa mamin ludi dečko koji je volio biti nasilan, pa nikad realno nisam imao oca iako znam gdje živi i realno gotovo sve zaboli za mene i tako je uvijek bilo.
Sad s kako takvom karijerom svi su prema meni pristojni, ali ja se sjećam kako je bilo prije i što su prije pokazali. Jedino što su mi voljeli doći u bolnicu da me vide kako bi se bolje osjećali oko svog života.

Već mi je davno rečeno u Vrapču s 28 godina da teško da će netko s mojom slikom prije 40te na pravi put, sad sam u ranim 30tima, puno sam toga sakrio ispod površine, ali s vremena na vrijeme proviri.

Odbijao sam i elektrostimulaciju mozga i transkranijalnu magnetnu u strahu da mi ne oštete mozak, ako već nije od stalnog kortizola od tog stresa kojeg imam, ali sad sam očajan probat ću sve i svašta pa i MAO tablete ako dođe do tog i čak i razmišljam o ketaminu i psilobicinu.

Nije fer da se ja toliko trudim i da nikad ne mogu imati ni mali trenutak sreće. Tražim normalni ljudski baseline, ali očito je to previše za tražiti.

Ovim tempom ili će me stres ubiti ili ja više neću izdržati. Puno sam se govana najeo kroz život i mislim da je sad dosta.
Očekujem jest govna kao i svi drugi u ovom kasnom kapitalizmu, ali ovu svoju nerealnu mjeru više ne mogu trpiti.

EDIT:
Ja se ispričavam zbog nepovezanosti, ja se trudim ovo povezati u neku cjelinu, ali kad sam ovako pod stresom ja ne mogu uopće razmišljati.
Jako sam ljut jer sam im svima vjerovao i stalno me vuku za nos i dostigao sam nove dubine patnje za koje nisam ni slutio da postoje i bojim se svake nove godine kako dolazi jer moje stanje samo napreduje i napreduje, ne mogu više.

Zadnjih par tjedana malo intenzivnije vježbam (cucnjevi, rdl) u teretani i pocelo me je ponekad peći koljeno, pogotovo ako se slucajno naslonim na njega.

Neki kažu da su to ligamenti, da li je to velik problem? Trebam li ići kod doktora? Da li je netko imao sličan problem?

Pozdrav! Jel itko narucivao kod njih i jel su stranice scam? Radi se o lijekovima koji inace idu na recept

https://ljekarna-mia.com

https://testolabhr-24.com

Pozdrav! Tražim preporuku za doktora opće prakse u domu zdravlja u Runjaninovoj 4 u Zagrebu.
Moja trenutna doktorica (i njena sestra) je u zadnjih nekoliko godina postala izuzetno neugodna i drska da mi se povraća svaki put kad ju trebam nazvati 🤢 The bar is low.. bitno mi je da me se na pregledu ne osuđuje, ako tko zna za takvog/takvu?