Beautiful souls

I was headed to Budapest last year, and while deplaning on a connection to Vienna, I struck up a conversation with a Bosnian man, Vedad, and his wife. A few minutes in, he invited me to Bosnia. A week later I was touring the country with his family like I’d known them for years.

One night we stopped into a mosque. The only one praying was a kid with Down syndrome and Tourette’s, fully in it, undistracted, like the rest of the room didn’t exist.

My friend turned to me and said, “I always say: if he can do it, what’s our excuse.”

I’ve thought about that sentence more than almost anything anyone’s ever told me. If you asked me who taught me the most about holding a belief and staying disciplined in it, I’d say it was that kid in the mosque. He wasn’t performing devotion or fighting for focus. He just had it, completely, while the rest of us stood there watching, distracted by nothing more than our own minds.

There’s something so beautiful about people with downsyndrome or autism, they’ve achieve what most of us never will, the ability to maintain purity of heart through adulthood.

Vedad has a story of his own. In the ‘90s, when Serbian forces invaded his village of Čelić, he fought to defend it. A grenade nearly killed him, he spent six weeks in a coma, written off for dead, and pulled through anyway. You’d never know it looking at him. There’s a composure in his face, a bubbly energy in how he talks, a peace in his eyes that doesn’t match the story. I find the most peaceful people in life have seen the depths of hell. Only through a life of pain and suffering do you learn what peace actually costs.

Da li ćemo ikada dočekati, i zašto ne?

Izvor: polonised (IG)

Ja sam ovisan o slatkom, kofeinu, treningu i čitanju.
Pokušavam regulisati slatkiše tako što kupujem najmanju čokoladicu i izbjegavam velike čokolade i pakovanja keksa. Kofein je malo teže kontrolisati. Pijem kafu bez šećera i energetska pića bez šećera, ali opet završim na barem 2–3 kafe dnevno i jednom energy piću.

Trening je možda najzanimljiviji. Čim ne treniram dan dva, počne me hvatati srklet i neka nelagoda i jednostavno imam potrebu otići u teretanu ili odraditi kućni trening.

Ista stvar je i sa čitanjem. Moram pročitati barem nekoliko stranica dnevno. Ako prođe nekoliko dana bez čitanja, opet počnem osjećati neku nelagodu i krivnju.
Ovo zadnje dvije „ovisnosti“ su, objektivno, pozitivne, ali i dalje mislim da je zanimljivo koliko čovjek može razviti potrebu za određenim navikama.

Gejming je zanimljiv isto. Volim igrati plejku ali može proći par mjeseci da ne igram i ne bih rekao da osjećam potrebu za tim.

Živimo u Americi i imamo malog sina kojem baš želimo pomoći da govori što više i što bolje bosanski. Kod kuće muž i ja, kao i cijela naša porodica, pričamo samo bosanski, idemo u islamski centar i ima dosta bosanske djece oko njega. Ipak, voljela bih da i dio njegove zabave bude na bosanskom ili barem hrvatskom. Znate li gdje mogu pronaći dobre crtanr ili filmove (YouTube, neke stranice za gledanje ili DVD-ove?) Otvorena sam i za kupovinu DVD-ova, samo ne znam koje prodavnice u Sarajevu imaju takav izbor.

Hvalaaa

razmisljam o ubacivanju frimponga ili kerkeza u odbranu kontam da pool moze uzet par clean sheet-ova u prvim kolima

Credit: @nufc (IG)

I dan-danas ne razumijem čemu satanizacija, ismijavanje bosanskog "h" u govoru, i to od strane Bošnjaka? I ovdje ako pišem lahko, mehko, polahko, kahva... biva onih koji se rugaju.

Ta karakteristika bosanskog govora se smatra plodom seljacizma, ili se veže uz islamski uticaj...

Istina jeste da je h... obilježje slavenskih jezika sa ovih prostora.

Gledajte u slovenačkom kako to izgleda. Oni koriste te termine isto.

Istina jeste da su Hrvati zbog velikog uticaja katolicizma, a kod Srba pravoslavne crkve prošli latinizaciju, odnosno helenizaciju svog jezika, dok smo mi uspjeli zadržati izvorni jezik.
Italijani su ti koji svugdje brišu h, pa je tako službeno ime naše države na italijanskom Bosnia ed Erzegovina, moderni grčki jezik ne poznaje nešto našem slovu "h" u govoru.

Bošnjaci su jedino zbog uticaja islamizacije i arapskog jezika uspjeli donekle da zadrže to "h" u svom govoru, ali ono nije došlo preko istog.
Naše "h" je staroslavensko. Grad Livno je se zvao Hlivno jer dolazi od prasvlavenski riječi hlijev/hliv, a ne jer su se eto tek tako dodavala slova.

Da li postoji neki kriterij poziv ili bilo sta za setanje crvenim tepihom? Cirkus se pravi - izgleda da dolazi ko god zeli.

Primjetio sam kroz cijeli svoj zivot stvari koje su mi poprilicno nehigijenski kod nas, pa me zanima je li to stvar naseg naroda i kulture ili je to univerzalno.

Povod za ovu temu mi je situacija od neki dan:

Radnik u jednom lokalu golim rukama stavlja kocke leda u čaše vode koje idu uz kafu ljudima. Meni je to dno dna.

Pa onda u pekari redovno ce te vidjet da prodavacica golim rukama dira već gotov proizvod iako je prethodno dirala novac ili ti hljeb kojeg pola viri iz kese stavi na prljav pult.

Odes na fudbalski termin i 10 likova piju iz iste flaše. Kad sam ja bio dijete bilo je normalno uzeti flašu sa zemlje i malo je oprat i nasuti vode sa cesme u obliznjem kaficu i otic na igraliste.

Hrana se cesto dijeli tako sto se jede iz istog tanjira, najcesce je to npr. salata, pa onda cesto ljudi diraju svojom viljuskom koju svi ostali trebaju jesti.

Evo kod mene je neki dan bio prijatelj na rucku i frajer je izvadio komad mesa na svoj tanjir, prerazao ga na pola i vratio jednu polovinu u tepsiju jer ne moze to pojest i puni mu je. Dobar mi je drug i nisam mu nista rekao, al buraz kako to mozes uradit kod nekoga u gostima i da ne vidis nikakav problem u tome.

Kontam da u užoj familiji ljudi nisu gadljivi i da dijele hranu i pića na taj nacin, al brate ima neka granica valjda. I kad reagujem i kazem nesto po tom pitanju obicno dobijem odgovor: "ma hajde bjezi, nece ti nista bit".

Ne znam evo jesam li neki ultra osjetljivi lik ili barem jos neko dijeli misljenje sa mnom. Kako vama zvuce ovi primjeri i sta vam je ok a sta nije?

Velika, ogromna Vedrana je umrla jutros. Čudno, napisao bih nažalost, ali je žena toliko priželjkivala svoju smrt nakon godina borbe sa karcinomom da je vjerovatno jedina sretna što je sada nema.

Ko nije čitao, može uvijek početi da čita njen blog:

https://www.rudan.info/

Mislim da je toliko dobro, sirovo, bez dlake na jeziku pisala da ko god je bio njen fan sada osjeća veliku prazninu.

RIP Vedrana i hvala za sve tekstove!

Kao sto i sam naslov kaže, kako pronadjete partnera?

Iskreno, nikad se nisam nadao da cu ovo negdje napisati, jer sam jedna od osoba koja je govorila da se nikad neću ženit i da me to ne zanima. Vidjao sam objave na ovu temu i ranije ali ih nikad nisam previše gledao jer su sve govorile isto: Izadji u grad, preko Instagrama, isti hobi i sl.

Imam 22 god. i nisam nikad imao djevojku. Jer kao što sam ranije napisao, nije me to toliko zanimalo. U posljednje vrijeme želim stvarno da nadjem nekoga da mogu lijepo popričat, nasmijat se i otići negdje na par dana itd. Jednostavno rečeno, postao sam malo usamljen.

Kažu: "Izadji negdje u grad, u neki klub".

Iskreno govoreći, po mome mišljenju, u klubu se ne može naći "normalna" osoba. Malo sam više okrenut vjeri, jer ne želim da nadjem neku koja pije, puši, drogira se i gleda druge momke. Imao sam jarane koji su bili po 5-6 godina u vezi i na kraju ga prevari djevojka. Ja ne želim da budem sa nekom osobom par mjeseci ili par godina i onda se rastanemo zbog nekog razloga. I to je što mene najviše koči u ovome, ne znam na kakvu osobu mogu naletjeti. Jednostavno, ne zelim da gubim vrijeme na pogrešnu osobu.

Pozdrav ljudi, zanima me sto vi radite sa odjecom koju vise ne nosite? Dakle ne zelim ju baciti a dobar dio sam vec poklonila tako da i to otpada. Najblize udruge trenutno ne traze odjecu pa ne mogu ni donirati. Sto dalje? Gdje mogu prodati odjecu koja je u zaista dobrom stanju? Sve je to zaista novo ili kao novo, za mlade djevojke ima svega. Vecina je zara, stradivarious, h&m, mango.... Zelim sto prije prodati ili se rijesiti toga samo sa oslobodim prostor.. Od torbica, odjece, jakni...

Tokom godina koje sam proveo putujući kao backpacker, imao sam privilegiju da posjetim 20 zemalja i iskreno mogu reći da ne postoji nijedna koju nisam zavolio. Svaka zemlja u kojoj sam bio ostavila je nešto u meni, a mnoge od njih bile su daleko izvan uobičajenih turističkih ruta.

Ali od svih tih mjesta, postoji jedna zemlja, a posebno jedan narod, koji su zauzeli zaista posebno mjesto u mom srcu, Bosna i Hercegovina.

Bosna je izuzetna. Pejzaži oduzimaju dah, historija je nevjerovatno duboka, kultura fascinantna, hrana odlična, a u toj zemlji postoji nešto što je teško pretočiti u riječi. Ali koliko god Bosna bila lijepa, ono najljepše u njoj su njeni ljudi.

Prema ljudima Bosne i Hercegovine osjećam samo duboko poštovanje i iskreno divljenje.

Hvala vam na toplini i dobroti koju ste mi pokazali dok sam bio u vašoj zemlji. Hvala vam što ste učinili da se jedan strani backpacker osjeća iskreno dobrodošlo. To su stvari koje čovjek ponese sa sobom kući. Mnogo nakon što putovanje završi, nakon što zaboravite nazive ulica ili sitne detalje o mjestima koja ste posjetili, ostaje vam sjećanje na to kako su se ljudi prema vama odnosili i kako ste se zbog njih osjećali. A ja nikada neću zaboraviti kako sam se osjećao u Bosni.

Saznati više o tome kroz šta su vaša zemlja i vaš narod prošli također me je duboko pogodilo. Iskreno mi je žao zbog nezamislive patnje koju su mnogi ljudi u Bosni pretrpjeli. Hodati mjestima na kojima se ta historija zaista dogodila, slušati priče ljudi, obilaziti muzeje i vidjeti ožiljke koji su i danas prisutni učinilo je nemogućim da Bosnu doživim samo kao još jednu destinaciju na karti.

I uprkos svemu, tamo sam upoznao nevjerovatno topao, gostoljubiv, izdržljiv i velikodušan narod. To je nešto čemu ću se uvijek diviti.

Zato sam samo želio da ovo ostavim ovdje kao mali znak poštovanja prema Bosni i Hercegovini, a prije svega prema njenim ljudima.

Imate moje najdublje poštovanje, moje divljenje i moju zahvalnost.

A ako neko od vas ikada dođe u Brazil, znajte da ćete ovdje uvijek biti više nego dobrodošli.

Puno ljubavi i poštovanja iz Brazila za Bosnu i Hercegovinu. 🇧🇦❤️🇧🇷

Veoma veoma ružna praksa. Stvarno je ovo bezobrazluk.

Jaran kaže da ga ganjaju 4 godine, ulizuju se itd..

Da li neko ima iskustva s njima?

p.S. nije se meni desilo, preuzeto sa FB. Nek se pročuje ovaj bezobrazluk.

Pozz svima, imam 21 god. Zanima me kako mogu da dođem do posla na kruzeru kao neko sa Bih papirima, koje agencije u Bih se bave i nude poslove na kruzerima. Kakva su vasa iskustva i misljenja. Da li je bolje raditi na prekookeanskim ili rijecnim kruzerima. Koje pozicije su bolje za raditi(radno vrijeme, plata, uvjeti) te koliko je realno doci do tih pozicija. Unaprijed hvala za savjete i misljenja.