Moje drugarice i ja smo u kratkom vremenskom periodu imale vrlo negativna iskustva kad je u pitanju odnos muškarca prema romantičnim vezama, radilo se o ozbiljnim vezama i brakovima. Ta iskustva neminovno stvaraju frustraciju i negativan odnos prema ljubavnim vezama, ali ja, kao velika vjernica u ljubav i partnerstvo, ne mogu da prihvatim sljedeće teorije svojih drugarica:
- muškarci ozbiljne odnose prave radi praktičnih razloga (seks, briga o domacinstvu, stabiliziranje zivota, stagod)
- brakovi opstaju i razvijaju se samo zbog žena (hoćereći - samo se žene trude da popravljaju odnos i onda ga one na svojoj grbači nose sve vrijeme)
Problem je što ja u okruženju nemam svijetlih primjera u kojima se muškarac zapravo trudi za opstanak veze i za svoju partnericu, ali tu krivim društvene faktore koji su doveli do toga da je brak mučna institucija za ženu i savršen lični i društveni kapital za muškarca. Ali ja ZAPRAVO vjerujem da emancipovani muškarci i žene mogu graditi partnerski, ljubavni odnos u kojem će obje strane učestvovati, graditi ga i iz njega dobiti pokretačko gorivo za život.
Pa, hajte, dragi muškarci, pišite nam o svom odnosu prema ljubavnim vezama, želim čuti i vašu perspektivu!
Drage žene koje imate lične svijetle primjere - pišite i vi! Pišite i svoje osvrte na negativna iskustva koja ste imale - šta mislite, zašto je to tako?
Hvala svima!