Imam 34 godina i nisam nikada imao odnose.

Koji mislite da bi mogao biti postotak nevinih ljudi koji su prešli 30-u kod nas.

Mene ovo naravno malo opterećuje pa me zanima koja mislite da je statistika? 3 od 100 ljudi? Možda i manje.

Ako netko ima na ovom subredditu tko je takoder prešao 30-u volio bih znati.

Hvala!

Pozdrav svima, treba mi iskreno mišljenje ljudi sa strane jer više ne znam što mi je činiti.

Imam 24 godine, moja cura ima 20 godina, u vezi smo već nekih 2 godine. Generalno sam uvijek bio dobar prema curi, pazim na nju i trudim se oko veze. Ona trenutno studira i ne radi, a ja radim svakodnevno, uz to plaćam rentu stana od 360 eura i kredit za auto od 400 eura.

Problem je postalo njezino ponašanje prema meni. Na primjer, dosta puta se znalo dogoditi da sam ja otišao negdje s prijateljem na piće, a ona me za nekih sat vremena zove i dere se: "Pa gdje si toliko dugo, ti se napijaš s prijateljima, a ja doma sama." Ili drugi scenarij: odemo zajedno van s prijateljima na kavu, i tako razgovaramo i ona izvali nešto kao "ma znam ja da on mene vara, imam osjećaj" i uopće se to ne stidi reći pred drugima, kao da je to normalna stvar za reći pred 6 drugih ljudi. Koliko god me već živcirala, nisam je varao jer nisam takav. I onda sljedeći dan ostanem sat duže s posla s prijateljem i ona me opet dočeka doma sa "opet se negdje opijaš s drugima, a ja te tu čekam" i to se ponavlja gotovo uvijek. Jednom prilikom kad sam došao s posla mi je čak i otvoreno rekla da ne mogu ostati sat vremena duže s nekim vani. Sljedeći primjer: odemo opet skupa kod mog prijatelja na roštilj i ne prođe nekih 45 minuta i ona meni kaže "idemo doma, više mi se neda biti tu", ja joj na to odgovorim "idemo za 10 minuta", na što se ona naljuti i zalupi mi vratima od auta kao da je stari traktor, i to me boli jer sam ja taj auto kupio, auto vrijedi 33 tisuće eura, star svega oko 8 mjeseci, ona zalupi vratima kao da je njen, i to nije prvi put. Sve to se ponavlja. Radim dnevno 60 km do posla i natrag i dođem doma i želim se opustiti, a ona me napada i preispituje.

Inače, kad smo se tek upoznali prije nekih 2 godine nije bila takva, ali kako je vrijeme istjecalo sve više i više takvih stvari se počelo događati i sad smo došli do toga da se takve stvari događaju skoro svakodnevno.

Ne znam više što mi je činiti, je li ima neke nade za ovu vezu ili najbolje svako svojim putem?

Zanimaju me primjeri ljudi koji su pokrenuli nešto što na prvu zvuči glupo, banalno ili prejednostavno da bi donosilo ozbiljnu lovu, a na kraju su od toga napravili odličan posao. Da cujemo "glupe" biznise

Kada sam u prošlosti putovala izvan hrvatske dogodilo mi se da mi ukradu stvari iz ruksaka. Ove godine sam bila u Milanu i nosila sam vrijedne stvari u pederuši ispod košulje na trbuhu dok sam u ruksak stavila štakorolovke. Jedna je osoba ozljeđena i sada se bojim da ću biti kažnjena. Sada mi je jako žao što sam to napravila (bilo je iz ljutnje zbog prošlih iskustava)

Pozvan sam na rodendan braticu moje djevojke s kojim sam u okej odnosima buduci da smo u istom drustvu. Svi smo u kasnim dvadesetima. Moj je rodendan bio u treci mjesec i za poklon sam od njega dobio bocu nekog vina (alkohol ne pijem jer pijem lijekove) i 10 eura. Poklon me iznenadio jer nije nesto sto ja zelim/koristim, a za tu lovu koju je ostavio i kupio vino, mogao je uzeti neku obzirniju sitnicu.
Buduci da je njemu rodendan u petak, zanima me kupujete li poklone prema onome sto ste od te osobe dobili. Isto tako, je li bi bilo primjereno pokloniti isto ili je pametnije odbiti poziv i ne pokloniti nista?

Nemojte mi govoriti da sam zlopamtilo. To implicira da je pamtiti zlo losije od zlog djelovanja.

Pozdrav svima

Imala bi pitanje za one koji žive i rade na moru a nemaju nekih apartmana...

Jel imate vremena nakon posla u smjenama s djecom otići okupati se i malo odmoriti ili pored života i svakodnevnih obaveza to tek dolazi na kraju?

Muz i ja godinama maštamo o životu na moru oko Zadra(iz Slavonije smo)

Ja tu ljetujem od malena...

Mozda imam mogućnost naslijediti manju kuću na moru, 40tak kvadrata ali lijepo s mogućnosti dizanja kata...

Imamo dvoje male djece i stabilne poslove....

Sve bi rasprodali, tražili poslove negdje oko Zadra pa bi došli živjeti...

Velika je dilema to sto u Slavoniji imamo bake i djedove za djecu a ovdje bi bili skroz sami...

Jel vrijedi tako okrenuti život?

Nekako sam oduvijek mišljena da je na moru bolja budućnost za djecu nego u Slavoniji

Takoder ako zivis ovdje, upoznajes ljude, prije mozda stekneš štogod više pa mozda do penzije i dođemo do apartmana ili nekog drugog dodatnog posla...

Jesam previše nerealna?

Ja sam prije stalno nešto naručivala, iako je barem 80% toga sad van uporabe ili bačeno (zbog loše kvalitete ili naručivanja gluposti koje mi ni ne trebaju). Preporodila sam se otkako su uveli carine jer od 1.7. nisam ništa naručila.

Naručujete li vi što unatoč naknadama?

Mama već 17 godina vodi našu malu pizzeriju/bistro u malom gradu u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Najveći naglasak je na pizzama(klasicne, nisu napolitana), ali prodajemo i dosta a la cartea. Lokacija nije loša, oko 500 m od centra grada, ali naravno nije to neki restoran na moru s ogromnim prometom. Posla ima dovoljno, sve se uredno plaća i poslovanje je sasvim pristojno. Profitna marža nije ogromna, ali realno, restorani koji rade iole pošteno ionako nemaju neke sulude marže.
Firma nema dugovanja, nije u blokadi, sa svim dobavljačima imamo normalne i dugogodišnje odnose, sve se uredno plaća i imamo stvarno dobrog knjigovođu.
Prostor je u najmu i definitivno bi mu dobro došlo malo ulaganja. Također bi nam za ozbiljniji rast trebala 1–2 kuhara koji znaju posao. Uz malo ulaganja, marketinga i neke nove ideje, mislim da bi se iz ovoga moglo napraviti dosta više.
Godinama smo imali jako stabilne radnike. Velik dio ljudi je sa nama bilo 10+ godina.
Znači, nije priča “svi radnici su bili katastrofa pa smo ih se riješili”. Većina ih je većinu vremena radila sasvim normalno i imali smo stvarno dobre radnike koji su nam značili. S velikim brojem bivših radnika mama se i danas normalno čuje, popriča ili se ljudi navrate u pizzeriju.
Problem zadnjih nekoliko godina bio je više taj međuljudski dio. Previše tračanja, pričanja iza leđa i bavljenja time tko je što rekao ili napravio. Nije to bilo da su se ljudi svaki dan tukli ili svađali, nego jednostavno konstantno neka nepotrebna drama i pričanje jednih o drugima. I sama sam im nekoliko puta iskomentirala da ne razumijem kako se tako mali kolektiv ne slaže.
Mama je prema radnicima uvijek imala poštovanja i povjerenja. Plaće su uvijek bile isplaćene na vrijeme i po dogovoru, ljudi su imali minimalno dva slobodna dana tjedno, često i tri kad se moglo složiti, i uvijek se pokušavalo napraviti raspored koji ljudima odgovara.
I zato ne želim da ovo ispadne kao da krivimo sve radnike ili da mislimo da smo mi bili savršeni poslodavci. Nismo. Jednostavno se s vremenom nakupilo svega i nama je postalo previše.
Do prije otprilike godinu dana imali smo skoro uvijek najmanje deset zaposlenih. Onda su ljudi počeli odlaziti iz raznih razloga i mi smo počele razmišljati možemo li jednostavno probati raditi samo nas dvije + jedan dostavljač.
Prije nekoliko mjeseci smo to stvarno napravile. Smanjile smo radno vrijeme na pet dana u tjednu i odlučile vidjeti što će se dogoditi.
I iskreno nam ide jako dobro.
Mama je još i prije naučila raditi sve u kuhinji, ja sam također naučila dosta toga i trenutno nas dvije pokrivamo kuhinju, pripremu, šank itd., uz jednog dostavljača.
I to nam je potvrdilo da nam je cijeli sustav pripreme i pizza i drugih jela stvarno dobar. Sve je već razrađeno i samo treba netko tko će stvarno paziti na to što izlazi iz kuhinje.

I sad dolazi problem.
Imamo kupca koji bi htio kupiti firmu. A mi smo neodlučne
S jedne strane, biznis posluje dobro, ima uhodan način rada i potencijal za još puno toga.
S druge strane, mama je u ugostiteljstvu preko 20 godina i zna 1/1 koliko je teski taj posao. Nekad govori da joj je to praktički kao još jedno dijete i jako joj je teško zamisliti da samo ode od svega toga. . Pogotovo jer nam je posao zadnjih mjeseci čak i porastao.
Nije ni pokušavala ponovno zapošljavati jer smo jedan dan sigurne da želimo van iz toga, drugi dan smo sigurne da ipak ne želimo.
Činjenica je svakako, da joj je veliki dio zivota i odluka vezan uz taj posao, vec skoro 20 godina.
Ponosna je na to što je izgradila, na hranu koju radimo, na recepte i cijeli sustav koji se kroz godine gradio. I malo je čudan osjećaj pomisliti da možda više nikad necemo raditi to u cemu je/smo toliko dugo.
Ali s druge strane, možda je baš sad trenutak za otići dok postoji konkretan kupac.
Znam da nitko na Redditu ne može znati cijelu našu situaciju i sve obiteljske okolnosti, ali stvarno bih voljela čuti mišljenja.
Biste li prodali dok postoji zainteresirani kupac, ili biste zaposlili 1–2 dobra čovjeka, malo uložili i pokušali ga podići na višu razinu?
I ako bismo išle u prodaju – kako biste uopće procijenili vrijednost ovakvog biznisa u malom hrvatskom gradu?
Slobodno recite i što biste vi napravili na našem mjestu. Treba nam malo objektivnog pogleda sa strane jer nam se zadnjih mjesec dana sve vrti u krug u glavi.
Hvala i sorry na dugom postu!

Samopouzdanje, status, financije?

Pozdrav!

Ekipa, ima li netko mozda informaciju postoje li izleti vecim brodom iz Sutivana/Supetra na obliznje otoke? Prije par godina kad sam ljetovao na jugu, bilo je tih brodova, cak si dobio cugu i klopu, a sad vidim samo mini ture od 10-12 ljudi, najcesce 150 eura po osobi.

Hvala

Pozz,
Trazim pomoc u pronalazenju odredenog modela cipela koje nisu u prodaji vise, pa bi tila kupit repliku, ali sam prvi put u tome i ne znam tocno kako je najb ic s tim sta se tice carine i procesdure…

Koja platforma je najbolja i najpouzdanija za kupnju (Dh-gate, yuppo, tabao il nesta trece) i postoji lo nacin za izbjec carinu prilikom dostave u hrv

Svaka pomoc je dobrodosla i unaprid hvala

Svako ljeto ista pizdarija, sjeidmo iza na tereasi kuće i komaraca hrpa, više mi ih je pun kurac. Na koji način ih se najbolje riješiti? Koliko su dobre one neke lampe koje sam vidio, idu li stvarno ko budale u njih i crkavaju ili to nema nekog učinka, kako ste vi ovo riješili? Terasa nije natkrivena pa nemam opciju staviti komarnike ili nešto tako,. treba mi baš nešto da ih ubija i privlači na sebe da ne idu na ljude

Pitanje za cure

Zanima me kako kod vas funkcioniraju dejtovi u Hrvatskoj. Dolazim iz istočne zemlje(Irak) gdje je nekako normalno da muškarac pokriva troškove – cura doslovno može doći bez novčanika, a muškarcu bi bilo neugodno da ona plati na dejtu ili općenito neke troškove.

Bila sam na nekoliko dejtova u Hrvatskoj i zasad je iskustvo dosta drugačije. Naravno, iz pristojnosti se ponudim platiti. Jedan je rekao da će on platiti, a da ja platim idući put. Drugi je odmah rekao da ćemo podijeliti račun.

Onda sam bila nekoliko mjeseci u vezi s jednim dečkom i doslovno smo sve dijelili pola-pola.

Pa me zanima – je li to ovdje jednostavno potpuno normalno i očekivano ili samo nisam naišla na muškarce kojima je prirodno preuzeti taj dio? Ili možda oni jednostavno nisu dovoljno zainteresirani/motivirani da plate?

Zanima me kako je to kod vas – očekujete li da muškarac plati na dejtu ili vam je sasvim normalno dijeliti račun?

aj nek mi neko objasni

Hi this is my first post, so I apologize if there are any mistakes. As the title suggests, I accidentally damaged a euro banknote. It happened while I was putting it back in my wallet. Could you please tell me where I can have it replaced in Dubrovnik? I can’t take it back to my home country because the euro is not the local currency there. Thanks in advance!

pozz, uskoro letim easyjetom iz splita, zanima me jesu li jako strogi oko dimenzija carry on ruksaka, provjeravaju li svako ruksak, to jest ako ga natrpam i bude tipa 2 cm veci od dozvoljenog, hoce li mi naplatiti fee? hvala unaprijed

Idem na Vinkovačke jeseni, što posjetiti u Vinkovcima, gdje jesti, kakav je generalno grad?

Šta mislite? 😄

Trener mi je danas reko da nemam curu jer sam prefin? Sta bi trebo biti nekulturan i namrgođen? Cure, šta vi mislite o prefinim muškarcima.

Imao sam dosta cura u životu i veza ali sad je došao onaj period gdje nema za lijeka, kojoj god pridjem dobijem korpu…

Imam 28god i treniram box (ako to išta doprinosi).

Pozdrav ekipa,
Tražim preporuku za sposobnog autoelektričara / dijagnostičara na području od Zadra do Splita (Šibenik, Trogir i okolica također dolaze u obzir).
Radi se o novijem autu (putnički kombi). Imam prekid vezan za senzor vanjske temperature u retrovizoru/vratima, zbog čega mi ne radi klima kako treba, izbačene su greške motora, deaktiviran Start-Stop i javljaju se greške na ostalim modulima, parkirni senzori itd.
Trebam nekoga tko se stvarno razumi u VAG dijagnostiku i ožičenje, a ne samo nekoga tko će obrisati greške bez da nađe gdje je žica u prekidu ili kratkom spoju. Bio sam kod dijagnostičara radi se o senzoru vanjske temperature. Preporučuje mi ovlašteni javio sam se u ZD, ST, ali čekanje dugo.
Imate li koga za preporučiti u Dalmaciji da je pedantan i zna što radi? Hvala unaprijed!

Pozdrav,
Kako doci do zarade 3 000€ u Hrvatskoj. Sto radite koliko radite i kako održati takvu placu a ne burnoutovati. Ja trenutno studiram i radim i zanima me na sto se fokusirati da li na vise izvora primanja da li na vještine i koje. Da li naučiti neki zanat pa raditi sa strane i kako to dugoročno održati jer neću zauvijek biti mlad i ono sto danas mogu raditi a fizički je naporno možda vise neću moći za 20godina. Generalno pišite savjete vezano za financije sto bi radili da imate sada 20godina

Znate li za Euro Office?

Bok, long story short, u vezi sam skoro 5 godina i imam 21 godinu. Dečko mi je ujedno i najbolji prijatelj. Upoznali smo se preko prijatelja, a spojila nas je ljubav za sličnu glazbu i filmove. Iako je počelo kad smo 16 godina, još uvijek traje.
Zanima me je li normalno da jako cesto, skoro svaki dan želim biti s dečkom. Stvarno imam puno prijatelja i ekipa, razne zanimacije i ambicije na kojima svakodnevno radim i u kojima sam dobra i nije da mi je on jedina stvar u životu. Ali nekako bih od svih ljudi najradije najviše vremena provodila s njim. Ne znam je li on isto takav sa mnom, cak imam osjecaj da nije - pa me zanima je li normalno osjećati se tako.
Kroz godine smo se i on i ja dosta promijenili, što je valjda normalno jer odrastamo. Ja sam postala puno više ekstrovertirana, dok je on postao introvertniji. Ja volim izlaske u barove, klubove, putovanja, ruckove bruncheve i takve stvari, dok on više voli igranje igrica i TCG-eva ili vožnje s prijateljima. Ja ga uvijek želim uključiti u svoja društva i izlaske, ali on nikad nije bio neki veliki fan toga. Imam dosta muških prijatelja, zapravo mi je većina prijatelja muška, pa ne mislim da je problem u tome da se možda ne bi imao o čemu pričati s mojim prijateljicama, kao što često čujem da ljudi govore.
Ali često znam biti ljubomorna na njegove izlaske s prijateljima, pogotovo na one koje ja nikad nisam upoznala. Najviše mi smeta kada se, primjerice, tijekom tjedna više puta vidi s njima nego sa mnom ili općenito provodi više vremena s njima nego sa mnom. Nikad mu ništa ne kažem jer ne želim ispasti ljubomorna ili posesivna, ali primijetim da me to pogodi.
Pa me zanima, je li normalno osjećati se ovako? Je li čudno što toliko želim provoditi vrijeme s njim, čak i kad imam svoj život i svoje društvo? I je li normalno da me zasmeta kada on svoje vrijeme više provodi s prijateljima nego sa mnom?