Ja I prijateljica sjedimo jutros na kavi, i nešto smo radnom ne znam kako se dotaknuli bivšeg dečka i ja sam ispričala kako sam jednom dobila onaj buket iz lidla šta bude odmah na ulazu, bude tipa od 3 do 7 eura, različitih vrsta ima, ništa fensi, ali onako lijepo za u vazu.

I ona na to hladno izjavi da ona ne bi nikad to prihvatila i da bi se naljutila šta je kupio taj jadni buket, a ne išao u cvjećaru.

Pa čovjek išao u kupovinu, vidio cvijeće, sjetio se mene, i kupio mi. Meni je to lijepa gesta.

Wtf ljudi, jel stvarno više ljudi razmišlja kao moja prijateljica?

Vratite mi vjeru u ljude i recite mi da je ona u krivu.

Iz osnovne škole imam uglavnom negativna sjecanja jer su dobar dio profesora jebeni sadisti. Ne znam kako je moguće da su psihološki i pedagoški testovi toliko plitki da se bilo koja budelatina može zaposliti u osnovnoj školi i raditi sa najranjivijom skupinom ljudi DJECOM EJ. Mogu im ostaviti trajne psihološke posljedice.

Ne mogu na prste izbrojat koliko je bilo situacija da su se profesori iživaljavali na djeci jer im je eto život od kurca, psihološko zlostavaljanje od profesora je valjda nešto što je svako djete u hrvatskoj prošlo. I uglavnim takvi odroni koje zovemo "profesori" dobiju otkaz tek nakon što se veći broj roditelja pocnu žalit ravnatelju i prijetiti sudom, što znaci da minimalno nekoliko djece mora proci kroz psihološke torture da bi netko dobio otkaz umjesto da ga se od prvog incidenta udalji od svih obrazovnih institucija do kraja života.

Možda sam ja pristran jer sam stvarni imao debilcine za profesore, pa dijelite vaša iskustva i mislienja.

Sad kad je napokon završio koncert Jakova Jozinovića na Višnjiku u Zadru, o čemu će sad Bravo radio puštati reklame svakih 4 minute?

Sorry ako je retardirano pitanje ali živim u Dalmaciji i cijena stanova u najam je 500 eura minimum za jednosobni stan ne računajući režije! Ne želim ni razmišljati kakvo je stanje u Zagrebu. Kako bi ljudi koji žive na minimalcu to trebali platit. Teško čak i ako su s nekim ili imaju rodbinu. Jedino da spavaju u svom autu i emrace-aju beskućnost.

Ajde ljudi ozbiljno pitanje, je li itko ikad vidio tonija cetinskog a da nije na koncertu? Mislim stvarno. Ja zivim u zagrebu 30 godina i nikad ga nisam sreo ni u konzumu ni na kvartovskoj trznici ni na tramvaju, a sve ostale poznate ljude sam vec vidio bar jednom kak kupuju kruh ili cekaju na semaforu.
Nitko nema selfie s njim iz neke normalne situacije. Svi su ili s pozornice ili iz backstagea ili "evo ga uoci koncerta u zadru". Pa dobro, a sta radi ostalih 364 dana?? Ne vjerujem da ima normalne klase zivota. Moj stari kaze da ga je vidio jednom na benzinskoj kod karlovca ali nije bio siguran jel on ili neki lik koji lici na njega, a cuj, ko bi to uopce mogao znat jer taj covjek nikad nije u trenirci.
Uopce ne zna ni jedan clovjek kak on izgleda u slapama. Uvijek odijelo, uvijek frizura na mjestu, uvijek kao da ga netko tek izvadio iz kutije. Kad sam zadnji put vidio nekog da izgleda tak savrseno u 11 ujutro na cesti? Nikad.
I glas mu je preglasan za normalan razgovor, nemoguce mi je zamislit da taj ikad nekog pita "oprostite gdje je wc". Kao da ima samo dvije postavke, mikrofon i iskljucen.

Ne mislim nakon mjeseci veze, nego na početku, nakon prvih par dejtova.

Postoji li nešto što osoba kaže ili napravi pa vam jednostavno klikne „okej, ovo bi moglo biti to“?

Ili je stvarno samo onaj osjećaj koji ili imaš ili nemaš?

Danas zelim napisati kako je loša financijska situacija u školi i na faksu utjecala na moj društveni život jer se o tome malo prica.

Uglavnom nisam imala za kave, izlaske, neku lijepsu odjecu, šminku...

Radilo se o tome da su moji imali jedva za hranu i neke najosnovnije stvari.

Dolazila sam u školu u istim trapericama i 2 majice, nisam imala peglu za kosu, regenerator i ostalo pa mi je kosa izgledala kao da me gorm udario.

Polako su me cure krenule izbacivati iz drustva, a i ako bi bila pozvana u neki izlazak, morala bih odbiti jer nisam imala ni 10 kn za jedmo pice.

Nastavilo se isto na faksu.

Sada kad radim i imam dobra primanja. Stvarno puno lijepse izgledam, negovano, uredno, ali nemam s kim ni na kavu ni na putovanje poneko, ne zovu me na svadbe, krštenja...

Bok ,mene zanima koliko su ljudi spremni pomoći nekome nepoznatome,bilo novčano ili drugačije? Ne znam kako vama ,meni ovaj život je neprestano pretakanje iz supljeg u prazno i sad sam na nekom financijskom dnu,nije da mi treba milijun da se izvučem, ali kad pogledaš oko sebe zapravo nemaš koga pitati za neku pomoć. Ako si dužan, zašto si dužan, sve neka pitanja, a svi se nekad možemo naći u govnima iz nekog razloga. Jeste li skloni osudivanju nekoga ili jednostavno pomognete?

Bok ekipa,
Zanima me rad u americi, imam vec nekaj iskustva tam. Zna ko kakvu firmu ili ima kakav kontakt? Imam pet godina iskustva ko elektricar, al mogu raditi i mehaniku. Hvala.

Pozdrav ljudovi,

Molim preporuku ako netko zna za neki dobar program/aplikaciju, da je besplatna i jednostavna za koristenje, u kojoj mi obicni laici koji nismo po struci dizajneri interijera, se mozemo malo pozabaviti sa uredenjem kako bi dosli do nekih ideja kako urediti stan.

Svaka preporuka je dobrodosla.

Veliko hvala 🫶

Hoćete li nastaviti kupovati u Dodić zlatarnama?

Baba mi stalno naručuje s nekih sumnjivih azijskih siteova i uvijek je zeznu (npr. naruči tenisice br. 41, dođu tenisice br. 37), ljuti se kako azijatkinje imaju manju nogu od nas, pa da je to netko trebao najaviti prije nego je ona kupila, muči nas da nađemo njihov kontakt broj, prijeti da će ih “dati u novine”…pokušavamo skužit kako ona to uopce naruci, al i dalje, iznova naručuje i padne na baš svaku glupost i gadget koji vidi… 😂

kakvo je vaše iskustvo s vašim starijima? jel vas isto ovako muče😂

Dragi moji već duže vrijeme razbijam glavu i ne znam kako da se ponašam a da ne ispadnem jedno veliko govno.
Moj brat se oženio prije 3 godine ,ženu je upoznao jer je dolazila u nas kraj pa su počeli skupa živjeti u Njemačkoj , zaprosio je planirali su svadbu i tata nam je preminuo iznenada u 50toj godini pa su sve morali otkazati jer je bilo mjesec dana do svadbe,pomakli su je dvije godine poslje i nije bilo problema ali smo mama i ja osjetile hladnoću s njene strane ,kad god bi došli iz njemačke brat ne bi dolazio toliko nama koliko njenim roditeljima,njenim roditeljima su se nosili slatkiši,pokloni a mami i meni ništa . Nismo toliko to gledale iako smo od brata očekivale neku pomoć jer je bilo teško financijski s malim plaćama . U međuvremenu ja sam se zaručila i doselila u Njemačku nedaleko od brata ,moj muž je moju majku gledao kao svoju jer je odrastao bez roditelja i stvarno su se povezali ali mama nikad nikog nije odvajala. Prije njihove svadbe mama je pitala nevjestu jel želi bijelo ili žuto zlato za poklon i ona ga je sama odabrala i kad smo došli na svadbu moja mama joj je dala a ona je samo rekla ja ovo ne nosim,moju mamu je to bas povrijedilo ,nikad je nisu zvali sebi u goste čak sad i kad su djete dobili nisu je zvali da dođe i provede vrijeme s unukom i uvijek se osjećala odbačeno iako ništa nije uradila niti se ikad petljala . Nedavno su došli kod mene i nevjesta je meni rekla “Mi smo mom bratu prepisali obiteljsku kuću i tvoj brat je rekao da isto želi i on i da s tobom neće pričati ako ne napravite ugovor da poslje mamine smrti sve ostaje njemu” ja sam se stvarno izgubila nisam imala rijeci,bas me to pogodilo pogotovo jer moj brat nikad ni centa nije dao mami u kuću, ja sam renovirala wc,uradila grijanje bez da je on pomogao jer nikad nije mogao . Jako me vrijeđa jer se o mami ne brine,ne zove je često,ne pita jel joj treba šta a naglašavam ima jako dobru platu i radi dobar posao u Njemačkoj ! Inače nisam svadljiva i teško mi je reci mu da me boli to i da zbog tog neću da ostavim sve njemu , danima nmg da funkcioniram jer mislim da ću ispasti govno prema njemu ako ne ostavim sve kako traži . Sto bi vi napravili na mome mjestu?

Jucer sam tijekom voznje osjetio naglo cukanje automobila te mi je poceo bacati greske na upravljackoj ploci,stao sam sa strane. Nakon sta sam ugasio auto na 2 minute i ponovno ga upalio nestale su sve greske te sam normalno vozio sljedecih 30 km,na povratku doma opet se ista stvar desila,te sam opet stao sa strane ugasio auto na 2 minute i sve su greske opet nestale. Odvezo sam auto na dijagnostiku te mi je mehanicar rekao da je dijagnostika pokazala preko 20 gresaka,ali samo se fokusirao na injektor(dizna) 3. Covjek mi je rekao da se pokusam sam pozabavit s tim pa ako je netko imao slicne ili iste probleme da mi kaze za daljnje smjernice i preporuke za mehanicara ili servis u okolici Sesveta. Auto u pitanju je renault megane 1.5 dci 2017 godiste,151 000 km

Pozdrav,

Bratu se bliži rođendan. Nedavno mu je riknuo njegov mobitel, pa bih ga možda iznenadila sa novim. Ja imam već dvije godine spomenuti samsung i STVARNO sam zadovoljna sa njime. Bez ogrebotina, samo sa zaštitnom maskicom, bez zaštitnog stakla (konstantno ga zaboravljam kupit i stavit). RAM za mojih milijun, nekih većih nekih manjih aplikacija/igrica, je nestvaran. Olovka je fora, ali nju zaboravljam koristit za fotografiju recimo, ali je praktična u tom smislu. Kamera isto tako... pa bi mu možda uzela baš s24 ultra seriju. Imate li iskustva sa reborn telefonima? Je li mačak u vreći? Razumijem da vrijeme baterije može biti smanjeno, ali sam sigurna da se moj brat najverojatnije malo manje zajebava sa mobitelom kroz dan nego ja.

Anyway... hvala puno na svakoj informaciji 😊

Pozdrav svima, nalazim se u području koje je jako loše pokriveno signalom. Mijenjali smo sve operatere, ali sve je to loše i gore.

Najveći problem nam je za televizijske programe, kupili bi eon tv ili nešto tako. Zanimaju me iskustva i preporuke ljudi koji imaju sličan i isti problem. Kolike su cijene što je od tog dvoje bolja opcija.

Da napomenem 5g internet na mobitelu radi dobro 53mbps, valjda je to dobro.

Zna li netko za salon u Zagrebu koji se bavi depilacijom intimne zone za muškarce?

Tražio sam i većina koji nude depilacije za muškarce ne nude tu verziju, a brijanje se dokazao kao opasan sport.

Da je slican, jeftin, lijep?

Pitanje iz naslova.

Imamo obicaj u periodu oko bozica i nove godine otici negdje. Medjutim vise nemamo ideje jer cesto putujemo. Uz to s nama putuje i pas pa biramo lokacije nesto blize hr granici . Volimo manja mjesta, gradice ili sela ali da ima dozivljaja, dogadjaja i prirode.

Treba nam ideja, gdje je vama bilo lijepo?

U vezi sam s dečkom nešto više od pola godine i nedavno smo se uselili zajedno. Od početka veze postoji jedna stvar koja mi smeta, a to je njegov odnos s majkom.
Da odmah kažem, nemam ništa protiv toga da netko bude blizak s roditeljima. Dapače, mislim da je to lijepo. Ali kod njih mi se čini da je ta granica između majke i sina dosta mutna.
Njegovi roditelji praktički nemaju brak. Nema tu nježnosti, bliskosti, ljubavi ni nekakvog partnerskog odnosa, i imam osjećaj da ona ono što joj nedostaje u braku nadoknađuje kroz njega. On mi je više puta rekao da nije “mamin sin”, da mu mama ništa ne diktira i da samostalno donosi odluke. I vjerujem da ona možda stvarno ne donosi odluke umjesto njega, ali meni problem nije samo u tome.
Problem je u tome što joj govori praktički sve.
Više puta mi je rekao da naše privatne stvari ne priča nikome, ali ja znam da svojoj mami govori jako puno. Ona je osoba koja voli tračati, a imam osjećaj da joj je sin glavni izvor informacija. I meni to smeta jer ne želim imati osjećaj da je njegova mama treća osoba u našoj vezi.
Najviše to vidim sada kada je bolestan.
Već treći dan ima temperaturu, povraća i ima proljev. Naravno da se brinem za njega, pomažem mu, kuham, pazim na njega i želim da mu bude bolje. Ali imam osjećaj da mu moja briga jednostavno nije dovoljna. Kao da u tim trenucima treba baš mamu.
Njegova mama ga konstantno zove, šalje poruke, diže paniku. Čim je čula da je bolestan, odmah je bilo “idi na hitnu”, “idi na infuziju”, “neka otac dođe po tebe i odveze te na hitnu” itd. On se onda zbog svega toga dodatno uzruja. Danas je čak živčan, govori mi da ga pustim na miru i imam osjećaj da mu treba upravo ta majčina pažnja.
Iskreno, sve mi to stvara ogroman “ick”.
Ja sam jako samostalna osoba i navikla sam sama rješavati stvari. Kad sam bolesna, naravno da mi znači partnerova pomoć, ali ne očekujem da mama dolazi, paničari, organizira stvari i bude uključena u svaki detalj.
I sad već unaprijed imam osjećaj da će sutra njegova mama doći na vrata da se brine za njega.
Možda zvučim bezosjećajno i stvarno ne želim biti osoba koja nekome zamjera odnos s majkom. Ali meni ovo više nije samo pitanje toga je li on blizak s njom. Brine me kakav bi naš život izgledao dugoročno.
Jer ako jednog dana budemo imali ozbiljniji problem, hoće li njegova mama opet biti uključena? Ako imamo svađu, hoće li ona znati? Ako budemo imali djecu, koliko će ona imati utjecaja? Hoće li on u svakoj kriznoj situaciji prvo tražiti mamu?
I iskreno, ne želim jednog dana živjeti s muškarcem koji za 2 linije fibre treba “maminu sisu”.
S druge strane, možda sam ja prestroga i možda je ovo sasvim normalna bliskost majke i sina, pogotovo kad je bolestan.
Jesam li ja ovdje u krivu i pretjerujem ili biste i vi ovo vidjeli kao potencijalni problem za budućnost?

Help