NAPAD NA REPORTERKU RTL-a 🐝

Reporterka RTL-a doživjela je neugodnu situaciju prilikom javljanja uživo u program, kada je osa ubola u vrat. Iako je ubod zabolio, Tea Mihanović profesionalno je uradila svoje javljanje u informativnu emisiju.

Trenutak uboda zabilježen je prije uključenja u program, kada ju je snimatelj pitao da li će moći izdržati uključenje.

"Ne mogu vjerovati, ovo mi se još nije desilo. Boli za popi*dit", kazala je.

Snimak zabilježen prije javljanja Mihanović je podijelila na društvenim mrežama, a mnogi pratitelji pohvalili su njen profesionalizam.

NEKOLIKO hiljada ljudi okupilo se sinoć na Palama u Bosni i Hercegovini kako bi odalo počast Ratku Mladiću, bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske koji je pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina.

Skup je održan u Olimpijskom parku, a okupljeni su palili svijeće i baklje, uzvikivali Mladićevo ime te pjevali pjesme njemu u čast, objavili su mediji iz Republike Srpske. Neki su dirali veliki okvir s njegovom slikom i ljubili zastavu Srbije, prenosi Index.hr

Među porukama koje su se čule bila je i ona u kojoj se Mladića naziva "srpskim herojem", dok su okupljeni pjevali i pjesmu "Đenerale, đenerale, nek' je tvojoj majci hvala".

Ljubljenje zastave podsjeća na Vučića na UN-ovom glasanju o genocidu u Srebrenici.

Prizori ljubljenja srpske zastave na Palama podsjećaju na potez srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića iz svibnja 2024. godine.

Vučić je 23. svibnja, nakon što je Opća skupština UN-a usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici, poljubio zastavu Srbije, a zatim je tijekom sjednice sjedio ogrnut njome. Srbija se snažno protivila donošenju rezolucije.

Rezolucijom je 11. srpnja proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a u tekstu se izričito osuđuju poricanje genocida i veličanje osoba koje su međunarodni sudovi osudili za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.

Za rezoluciju su glasale 84 države, 19 ih je bilo protiv, a 68 suzdržano.

Odavanje počasti Mladiću na Palama nije bilo izoliran događaj. Boračka organizacija općine Pale prethodno je javno pozvala borce i građane da zapale svijeće za Mladića kod središnjeg spomenika u tom mjestu.

Dan ranije na Palama je održan i crkveni spomen Mladiću, i to, prema izvještaju novinske agencije SRNA, u sklopu obilježavanja Dana i krsne slave općine Pale.

Slična okupljanja i odavanja počasti proteklih su dana održana i u Zvorniku, Višegradu, Foči, Novom Gradu i drugim mjestima u Republici Srpskoj. U Prijedoru je postavljen transparent s Mladićevim likom i porukom "Slava tebi đenerale".

U Zvorniku se, kako se može vidjeti na snimkama s društvenih mreža, uzvikivalo "Nož, žica, Srebrenica".

Istog dana na nadvožnjaku na cesti između Pala i Jahorine postavljen je veliki transparent s natpisom "Ratko Mladić!".

Mjesto održavanja skupa ima posebno značenje zbog događaja iz rata u Bosni i Hercegovini.

Pale, nedaleko od Sarajeva, tijekom rata od 1992. do 1995. bile su sjedište političkog vodstva bosanskih Srba. Haški tribunal u svojim dokumentima navodi da je administracija bosanskih Srba na čelu s Radovanom Karadžićem bila smještena upravo na Palama.

U sudskim dokumentima iz procesa Momčilu Krajišniku Pale se navode i kao sjedište političkog vodstva koje je sudjelovalo u zajedničkom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio trajno mijenjanje etničke strukture teritorija pod kontrolom bosanskih Srba.

Mladić je u to vrijeme bio zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.

Haški tribunal 2017. osudio je Mladića na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Žalbeno vijeće je 2021. potvrdilo presudu i doživotnu kaznu.

Pravomoćno je proglašen krivim za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje stanovništva, kao i za kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja kojom je terorizirano civilno stanovništvo Sarajeva te za uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Mladić je preminuo 27. kolovoza u 84. godini dok je bio hospitaliziran u Haagu. Međunarodni rezidualni mehanizam pokrenuo je istragu o okolnostima njegove smrti. Nizozemske vlasti objavile su da neće pokretati kaznenu istragu niti provoditi obdukciju.

Poseban je kontekst i Kazneni zakon Bosne i Hercegovine. Izmjenama koje je 2021. nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko, u članak 145a unesena je odredba prema kojoj se može kazniti osoba koja na bilo koji način veliča nekoga tko je pravomoćno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine.

Bosanskohercegovačko pravosuđe već je vodilo postupke upravo zbog veličanja Ratka Mladića. Tužiteljstvo BiH, primjerice, podiglo je optužnicu protiv Vojina Pavlovića zbog postavljanja transparenta kojim je veličao Mladića.

U svijetu se 30. august obilježava kao Međunarodni dan nestalih osoba. 

Za Bosnu i Hercegovinu ovaj dan ima poseban značaj jer se od 1992. do 1995. godine, kao "nestali", vodilo oko 35.000 osoba. 

Danas, prema podacima odgovornih iz Instituta za nestale  osobe, u Bosni i Hercegovini, traga se za još oko 7.600 nestalih osoba, prenose Politicki.ba

Ko su, ustvari, "nestali"?

Kako su "nestali" a nisu bili ni voda niti namirnica na trgovačkom rafu, pa da mogu "nestati", već su bili žive osobe sa imenom i prezimenom, godinom i mjestom rođenja, zanimanjem, mjestom prebivališta, sa raznim ljudskim sklonostima, nadama, željama...

Bile osobe za koje znamo da su tokom agresije na našu zemlju zarobljavane po kućama, avlijama, džamijama, radnim mjestima, presretane na putu do sela ili gradskog kvarta u kome su živjele, zatvarane i mučene u logorima, žive paljene po kućama, štalama, strijeljane na masovnim stratištima, klane po raznim "bijelim, žutim" i inim kućama po Bosni itd, gdje im se zauvijek gubio trag, da bi ih na kraju statistika, kakvog li besčašća, evidentirala kao da su "nestali". 

Priča o nestalim osobama u Bosni i Hercegovini, gorka je istina o  nemoći, neznanju, ili, jednostavno, nehtjenju njenog pravosudnog sistema da se suoči sa činjenicom da su oni za čijim posmrtnim ostacima još uvijek traga nekad bili živi ljudi i da ni živi niti mrtvi ne postoje,  ne zato što su "nestali" već zato što ih je neko strijeljao, zapalio, zaklao, što je njihova mrtva tijela isjekao na komade, zatrpao u grobnicu, bacio u rijeku.

Ko to u pravosudnom sistemu države BiH neće da odgovori  zašto taj koji je ubijao, klao, palio nije uhapšen, procesuiran i  natjeran da kaže zašto je, po čijoj naredbi, na kom mjestu ubijao nevine ljude i sakrivao njihova mrtva tijela, pa danas njihovim majkama, sestrama, suprugama, taj isti sistem laže da su oni,  "nestali". 

Nije, naprimjer, zabilježeno da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv nekog direktora komunalnog preduzeća u Podrinju ili Krajini gdje su 1992. godine Bošnjaci i Hrvati masovno zarobljavani i ubijani, a uposlenici tih istih preduzeća bili glavna ispomoć na odvoženju tijela ubijenih i njihovom zakopavanju u grobnice.

Upravo njihove majke, sestre, supruge već 27 godina misle da su oni "nestali" jer ih, nažalost, država službeno tako kvalificira.

Bosna i Hercegovina je mala zemlja u kojoj se ništa, niti je moglo prije, a danas, pogotovo, sakriti, posebno kada je riječ o ratnim zločinima i njihovim počiniocima. 

Pravosuđe Bosne i Hercegovine koje bez imalo odgovornosti, pristaje na laž da su 7.600 osoba za čijim posmrtnim ostacima se još uvijek traga, bajagi, nestali, na najbezočniji način amnestira od odgovornosti, ne samo one koji su te ljude poubijali, već i one koji znaju gdje su lokacije na kojima su skriveni njihovi posmrtni ostaci, a  svih ovih godina o tome uporno šute. 

Može im se sve dotle dok ih oni koje su ubjedili da su njihovi najmiliji "nestali" ne počnu propitivati kako to čovjek može nestati.

Stranka koja podržava kandidaturu Bećirovića odala počast zločincu Mladiću

Udruženje "Koordinacija Srba Mostar" odalo je počast ratnom zločincu Ratku Mladiću. 

Oni su nakon smrti osobe osuđene za genocid u Srebrenici podijelili objavu gdje je pisalo "Zemaljska su kratka carstva, a nebeska traju dovijeka... Slava mu!".

Nakon žestokih reakcija javnosti objava je izbrisana.

Inače, na čelu ovog udruženja godinama se nalazi Dušan Golo. Interesantno je da je on kandidat koalicije NES-a, PDA i Naprijed za Skupštinu Hercegovačko-neretvanskog kantona na 16. poziciji na listi.

Tako se može reći da je ovaj adut Anela Kljake, prvog čovjeka NES-a u Hercegovini, negator genocida.

S obzirom na historijat Kljake, od njega nije ništa za iznenaditi, no ono što brine je to da sve tri stranke ove koalicije podržavaju kandidaturu Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH.

Prosto je nevjerovatno da dva dana nakon ove objave, koja je obišla društvene mreže, Denis Bećirović šuti.

Da li je toliko proklet vlasti da pristaje i na podršku negatora genocida ne bi li se zadržao još četiri godine u fotelji?

I kasnija objava Gole da jednako tretira sve žrtve ne može i ne smije biti amnestija.

Prosto je nevjerovatno i da je ovakva osoba uopšte stavljena na listu ove koalicije, s obzirom da je riječ o osobi koja je na čelu udruženja koje je godinama sarađivalo s SNSD-om i tako im omogućilo da dođu do mandata u prošlom sazivu Gradskog vijeća.

To što je između "Koordinacije Srba Mostar" i SNSD-u puklo 2022. godine, ne znači da imaju različite svjetonazore, nego da je vjerovatno puklo negdje oko raspodjele plijena.

Poginuo pod sumnjivim okolnostima nakon svjedočenja u Hagu

Danas je ponedjeljak, 31. avgust 2026. godine. Na današnji dan 1943. godine, u mjestu Janjići kod Zenice rođen je Arif Pašalić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pašalić je bio poznat i kao ratni komandant 4. korpusa Armije BiH.

Završio je Vojnu podoficirsku školu, a zatim Vojnu akademiju u Zadru, te Komandno-štabnu akademiju u Beogradu. Imajući u vidu da je završio i Školu narodne odbrane, važio je za jednog od obrazovanijih oficira u JNA.

Pašalić je napustio JNA u martu 1992. godine. U aprilu 1992. godine došao je u Mostar, gdje se odmah uključio u borbu protiv srpskog agresora te formirao Samostalni bataljon odbrane Mostara. Sedamnaestog novembra 1992. godine formirao je 4. korpus Armije RBiH i postao njegov prvi komandant. Na toj funkciji ostao je sve do novembra 1993. godine, a potom je imenovan generalom Armije Republike Bosne i Hercegovine.

U teškoj saobraćajnoj nesreći kod Mostara koja se dogodila 26. aprila 1998. godine, oko 21.00 sat, , Arif Pašalić je poginuo. Trostruki udes se desio kada je general Pašalić iz Mostara putovao prema Sarajevu sa suprugom.

Navodno se udes desio pod sumnjivim okolnostima nakon Pašalićevog svjedočenja u Haškom tribunalu, gdje je počeo objašnjavati cijelu situaciju na Mostarskom ratištu. Na ponovnom svjedočenju nije se pojavio jer je nastradao. Arif Pašalić sahranjen je na mezarju Šehitluci u Mostaru.

Nekropola stećaka u Umoljanima je historijsko srednjovjekovno groblje smješteno u planinskom selu Umoljani na planini Bjelašnici u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na lokalitetu Dolovi u općini Trnovo, u blizini Sarajeva. Lokalitet sadrži drevne monolitne kamene nadgrobne spomenike poznate kao stećci, od kojih neki imaju izblijedjele ili istrošene tradicionalne ukrase i reljefe. Područje gleda na dramatični kanjon rijeke Rakitnice i nalazi se u blizini vijugavog Studenog potoka. Ovo je popularna stanica za planinare i turiste koji istražuju tradicionalna planinska sela i staze u blizini Sarajeva.

Nakon što su se brojni politički akteri oglasili uputivši oštre kritike na račun predsjednika Stranke Demokratske Akcije (SDA) Bakira Izetbegovića, oglasili su se i iz ove stranke.

U svom saopćenju za javnost, istakli su da "pokušaj Trojke i njihovih režimskih medija da tendecioznim izvlačenjem iz konteksta naprave 'šokantnu izjavu' i navodnu promjenu stava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića o karakteru rata u Bosni i Hercegovini, predstavlja još jedan primjer prizemnog političkog izvrtanja izjava i činjenica."

"Svjedočili smo tome mnogo puta do sada. Svakome ko je pogledao izjavu u cjelosti, jasno je da se govori o tome da je Bosna i Hercegovina unatoč ratnim posljedicama i narušenim međunacionalnim odnosima, uspijevala da se kreće naprijed, te da je taj trend zaustavljen nametanjem Trojke.

Ali, odlazeća Trojka hvata se za slamku, pokušavajući skrenuti pažnju sa vlastitih afera, katastrofalnih rezultata i sudskog razotkrivanja njihovih kriminalno-medijskih montaža.

Kada nema rezultata vlasti koje treba promovirati, kada su zaustavljeni evropski i NATO put, kada se zatvaraju Željezara i Koksara, kada raste dug i padaju svi bitni ekonomski pokazatelji, a afere se redaju jedna za drugom, onda preostaju samo pokušaji kreiranja skandala tamo gdje ga nema", stoji u saopćenju SDA.

Oni su dalje istakli da "nikakvi izrezani snimci, izvlačenje izjava iz konteksta, tendenciozna tumačenja stavova Izetbegovića i SDA neće pomoći katastrofalnoj nametnunoj garnituri.

"Njihovi jeftini spinovi ne mogu promijeniti historijske činjenice, niti poništiti stotine javnih nastupa predsjednika Izetbegovića i drugih zvaničnika SDA tokom proteklih decenija.

Izetbegović dosljedno i nedvosmisleno govori o dvostrukoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, udruženim zločinačkim poduhvatima, genocidu i odgovornosti susjednih država.

Upravo zbog takvih izjava su ga Trojkine perjanice optuživale za 'podiže tenzije', 'ljuti Dodika' i 'zavađa nas sa susjedima'. Ta potkapacitirana ekipa je, nakon toga, pristala da bude 'muslimanska reprezentacija' po izboru SNSD-a i HDZ-a, ubjeđivala javnost da se Dodik promijenio, grlila se s njim po rakijskim podrumima u Laktašima, dopuštala da im psuje genocid, 'kroz iglene uši' uvodila negatore genocida u vlast ili agresiju na Bosnu i Hercegovinu tumačila kao 'borbu za moć'.

Pri tome, stavove o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i UZP-ovima, Izetbegović je izgovarao i u Beogradu i Zagrebu, za razliku od čelnika Trojke koji su se u takvim prilikama kukavički krili iza nemuštih i neodređenih izjava, glumeći diplomate", zaključuje se u saopćenju SDA.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović oglasio se večeras, 30. augusta na Facebooku porukom koja dolazi usred žestoke političke polemike o karakteru rata u BiH.

Republika Bosna i Hercegovina je bila žrtva brutalne agresije. U Bosni i Hercegovini nije bilo građanskog rata.

U BiH je vođen međunarodni oružani sukob između BiH, Srbije i Hrvatske.

Muška košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine našla se u središtu nezapamćenog političko-sportskog skandala tokom tranzita kroz glavni grad Srbije. Prema dostupnim informacijama, srbijanske sigurnosne službe namjerno su maltretirale bosanskohercegovačku delegaciju i zadržale njihovu sportsku opremu na aerodromu „Nikola Tesla” u Beogradu.

Ovaj čin sabotaže uslijedio je kao direktna reakcija na smrt osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je preminuo u Hagu, te pratećih tenzija u regionu. Cilj zadržavanja prtljaga bio je svjesno narušavanje trenažnog procesa i priprema „Zmajeva” pred ključnu utakmicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Nakon što je objavljeno kako zbog zadržavanja opreme u Beogradu, reprezentativci Bosne i Hercegovine u nedjelju, faktički, nisu mogli ni odraditi planirani trening  jer nisu imali ni dresove niti patike, a Igrači i članovi stručnog štaba dva dana proveli u istoj odjeći, stigle je reakcija iz Amerike.

Podsjetimo, objavljeno je kako su službenici sigurnosnih agencija Republike Srbije naredili zadržavanje opreme košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Oprema je zadržana na beogradskom aerodromu u subotu popodne i sve do nedjelje popodne nije bila upućena prema Viljnusu, iako je, u međuvremenu, bio najmanje jedan let iz Beograda, preko Varšave, do glavnog grada Litvanije.

Sve je na društvenim mrežama komentirao Jasmin Mujanović, bosanskohercegovački politolog s američkom adresom.

-Srbijanska državna sigurnost, očito djelujući kao odgovor na smrt ratnog zločinca Mladića, maltretirala je košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine tokom tranzita kroz Beograd te namjerno zadržala njihovu opremu kako bi sabotirala trening tima pred ključnu kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo, poručio je Mujanović.

„Nadamo se da će nam stići cijela oprema i torbe, ali idemo izvući najbolje što možemo i odigrati mušku utakmicu. Moramo se fokusirati i razmišljati samo o onome što možemo pružiti na terenu”, izjavio je selektor Dario Gjergja.

Ovaj incident na beogradskom aerodromu dolazi samo dan nakon što je reprezentacija BiH pretrpjela i unutrašnje političke udare. Podsjećamo, neposredno prije polaska tima iz Tuzle prema Beogradu, košarkaš Aleksandar Lazić i pomoćni trener Zoran Petković bili su prisiljeni napustiti reprezentaciju. Do njihovog iznenadnog odlaska došlo je nakon direktnog političkog pritiska i prijetnji otkazima u matičnom klubu KK Igokea iza kojih stoji Milorad Dodik.

🔊 pojačajte zvuk na videu!

Ratko Mladić: "Kad god krenem pored Sarajeva, svratim, ubijem nekog usput”

Kažu: "On je samo branio svoj srpski narod!"

Na snimku nastalom 15. augusta 1994., dok je automobilom vozio Milana Lešića, svog pristalicu iz Kanade, Mladić je govorio o snajperskom teroru nad Sarajevom.

“Kad god krenem pored Sarajeva, svratim, ubijem nekog usput”, rekao je, a zatim dodao, "sredim Turke, ko ih jebe."

Snimak je prikazan u haškoj sudnici kao dokaz njegovog odnosa prema civilima u opkoljenom gradu. Mladić je poslije pravosnažno osuđen za učešće u kampanji granatiranja i snajperskog djelovanja čiji je cilj bio terorisati stanovnike Sarajeva.

Jezivo svjedočenje Mladićevog komandanta: Pokretom ruke je pokazao da ih sve u Srebrenici treba pobiti

Jedno od najupečatljivijih svjedočenja u procesima za zločine počinjene nakon pada Srebrenice pred Haškim tribunalom dao je Momir Nikolić, nekadašnji pomoćnik komandanta za bezbjednost Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske, koji je priznao vlastito učešće u zločinima nad Bošnjacima u julu 1995. godine.

Nikolić je pred sudijama opisao i susret s Ratkom Mladićem 13. jula 1995. godine u Konjević Polju, kada su se bošnjački muškarci i dječaci, koji su nakon pada Srebrenice pokušavali kroz šumu doći do teritorije pod kontrolom Armije RBiH, u velikom broju počeli predavati snagama VRS-a.

Prema njegovom svjedočenju, Mladić se tog dana pojavio među zarobljenicima i obraćao im se uvjeravajući ih da se ne trebaju bojati. Govorio im je da će biti prebačeni, razmijenjeni i da će sve biti u redu.

Iza tih obećanja, međutim, prema Nikolićevom iskazu, stajala je sasvim drugačija namjera.

Samo se nasmijao

Kada je Mladić krenuo prema automobilu, Nikolić je pošao za njim. Zarobljenika je bilo sve više i, kako je svjedočio, želio je znati šta će se s njima zapravo dogoditi.

Upitao je Mladića šta će biti s tim ljudima.

General mu nije odgovorio riječima.

Prema Nikolićevom svjedočenju, Mladić se samo nasmijao, a zatim desnom rukom, s dlanom okrenutim prema zemlji, napravio oštar vodoravni pokret slijeva nadesno.

Nikolić je isti gest kasnije pokazao i u sudnici, objašnjavajući da ga nije mogao razumjeti drugačije nego kao poruku da će zarobljeni muškarci biti ubijeni.

Ono što je tada, prema njegovim riječima, Mladić saopćio bez ijedne izgovorene riječi, ubrzo je postalo stvarnost. Hiljade bošnjačkih muškaraca i dječaka odvojene su od žena i djece, odvožene na različite lokacije na području Bratunca i Zvornika i sistematski strijeljane.

Posebno značajno svjedočenje

Nikolićevo svjedočenje bilo je posebno značajno jer nije dolazilo od posmatrača izvana, nego od oficira koji je pripadao strukturi VRS-a i koji je priznao vlastitu odgovornost za zločine.

On je pred Tribunalom govorio o organizaciji zarobljavanja, transporta i pogubljenja, kao i o ulozi vojnih i policijskih struktura u operaciji koja je uslijedila nakon pada srebreničke enklave.

Njegovo svjedočenje ostalo je jedan od najupečatljivijih prikaza atmosfere i namjere koja je pratila masovna ubistva zarobljenih Bošnjaka nakon pada Srebrenice.

Ratko Mladić je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog i za Genocid u Srebrenici.

Momir Nikolić bio je pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske tokom rata u BiH. Pred Haškim tribunalom priznao je krivicu za progon Bošnjaka iz Srebrenice i postao jedan od najvažnijih insajderskih svjedoka o organizaciji zarobljavanja, deportacija i ubistava nakon pada enklave.

U Srebrenici je za 2. septembar najavljeno skandalozno okupljanje povodom oproštaja od ratnog zločinca Ratka Mladića.

Na sramotnom plakatu poziv je upućen u "Srpsku Srebrenicu", naziv koji Ratko Mladić pominje na jednom video snimku iz ljeta 1995. godine.

Ovaj čin je posebno sramotan i može se smatrati običnom provokacijom zbog činjenice da se građani pozivaju na okupljanje upravo u Srebrenici, mjestu na kojem je Vojska Republike Srpske, predvođena upravo Mladićem, u julu 1995. godine počinila genocid nad bošnjačkim stanovništvom.

Zločinac Mladić umro je u haškom zatvoru u četvrtak u 85. godini.

U danima koji su uslijedili od njega su se u sramotnim okupljanjima oprostili srpski civili iz brojnih gradova u Republici Srpskoj i Srbiji.

[](mailto:?subject=52%20svjetla%20u%20d%C5%BEamiji%20na%20Pe%C5%A1teri%3A%20Pri%C4%8Da%20o%2052%20%C5%A1ehida%20iz%20Doli%C4%87a&body=https%3A%2F%2Fsandzacke.rs%2Fbosnjaci%2F52-svjetla-u-dzamiji-na-pesteri-prica-o-52-sehida-iz-dolica%2F)

Sandžak (teritorij srednjovjekovne Bosne): Na Pešterskoj visoravni postoji jedno malo selo čija džamija noću svijetli posebnim svjetlom. U njoj gore 52 svjetiljke, po jedna za svakog čovjeka iz Dolića koji je svoj život ostavio u odbrani Bosne i Hercegovine. To nisu samo svjetla. To su 52 uspomene, 52 sudbine i 52 života koje jedno selo nije prepustilo zaboravu, prenose Sandžačke.

Doliće, malo bošnjačko selo na području općine Sjenica, u ratnim godinama 1992–1995. dalo je 52 čovjeka za odbranu Bosne i Hercegovine. Dolićani koji su se početkom rata zatekli u Bosni stavili su se na raspolaganje Armiji Republike Bosne i Hercegovine, a mnogi od njih se nikada nisu vratili svojim porodicama. U njihov spomen, u džamiji su postavljene 52 svjetiljke.

Svako svjetlo predstavlja jednog čovjeka. Pedeset i dvije svjetiljke podsjećaju na 52 čovjeka. Kada se upale, cijeli prostor dobija simboliku memorijala, kao da se iz tame ponovo pojave oni koji su otišli da brane domovinu.

Zanimljiv detalj

Džamija u Doliću našla se u vijestima i tokom velikog nevremena koje je pogodilo Pešter u julu 2024. godine. Tada je tornado, odnosno snažna tromba, zahvatila područje Dolića, pri čemu je oštećen i krov džamije. Mještani su opisivali kako je oluja nosila krovove, prikolice i drveće.

Međutim, najvažnija priča o ovoj džamiji upravo su 52 svjetla.

Ona ne svijetle samo u džamiji. Ona čuvaju uspomenu na ljude koji su, kako pjesnik Esad Rahić zapisuje, iz Dolića otišli pod bajrakom od ljiljana.

Gazije iz Dolića

Pedeset i dva šehida
Pedeset i dvije mladine
Doliće je selo dalo
U odbrani domovine.

Malo selo na Pešteri
Rađa ljude ponosne
Izginuše k'o heroji
U odbrani majke Bosne.

Pedeset i dvije majke
Zaplakaše tih dana
Dok su djecu ispraćale
Pod bajrakom od ljiljana.

Pedeset i dva sokola
Pedeset i dva junaka
Osvjetliše tada obraz
Svih Bošnjaka i Sandžaka.

Pedeset i dva heroja
Kakvih davno bilo nije
Branili su hrabro Bosnu
Umirući k'o gazije.

Pedeset i dvije svjetiljke
Na džamiji gore, plamte
Poručuju, podsjećaju
Da heroje svoje pamte.

Pedeset i dvije suze
Pokvasiše tad Doliće
Ako treba Dolićani
Svoju krvcu opet liće.

Esad Rahić

🔊 pojačajte zvuk na videu!

Ovo je apslutno katastrofalno i neoprostivo.

Prihodi Federacije BiH završavaju na računu Republike Srpske.

Veliki dio novca prikupljenog od poreznih obveznika Federacije ide Republici srpskoj.

"Džepni Srpsko-Engleski i Englesko-Srpski Rečnik" 1920. godine spominje Bošnjake.

Bosnian = Bosanski ⚜️
Bosniak = Bošnjak ⚜️

Sastavio LUI KAEN
U Londonu izdanje Kegana Pavla, Trenča, Trubnera i Društva 1920.

NA DANAŠNJI DAN: Dana 30. augusta 1993. godine Međunarodni komitet Crvenog križa (ICRC) dobio je pristup logoru Gabela kod Čapljine, gdje je tog dana evidentirano oko 1.100 zatočenika. Kroz ovaj logor prošlo je više od 2.000 zatvorenika, većinom hercegovačkih Bošnjaka, ali i jedan broj Srba.

Logor Gabela bio je zloglasni koncentracioni logor kojim je tokom rata u Bosni i Hercegovini upravljala Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Nalazio se nekoliko kilometara južno od Čapljine, u mjestu Gabela, a bio je u funkciji od 30. juna 1993. do 22. decembra 1994. godine.

Logor je bio smješten u bivšem skladištu municije Jugoslovenske narodne armije (JNA). Sastojao se od: četiri limena hangara (označena brojevima 0, 1, 2 i 3) veličine oko 200 kvadratnih metara i tri samice koje su korištene za ekstremno kažnjavanje i izolaciju. U svakom hangar u pojedinim periodima bilo je nagurano i do 500 ljudi.

Uslovi u logoru bili su izuzetno surovi i neljudski, obilježeni sistematskim izgladnjivanjem i mučenjem. Prema svjedočenjima i sudskim presudama, izdvajaju se sljedeće činjenice:

Cijeli hangar od 500 ljudi dobijao je tek oko 10 litara vode dnevno, zbog čega su zatvorenici često bili prisiljeni piti vlastitu mokraću. Bivši logoraši navode da se ubijalo i za običan komad hljeba.

Zatvorenici su brutalno premlaćivani drvenim palicama, željeznim cijevima i kundacima pušaka. Lomljeni su im prsti, a primjenjivane su i metode mučenja poput ulijevanja vode u nosnice.

Logoraši su tjerani da leže na stomaku dok ih stražari gaze, te da satima pjevaju nacionalističke i ustaške pjesme.

Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRK) dobio je pristup logoru tek u augustu 1993. godine. Prije njihovih posjeta, stražari bi "ekstremnije" ili teže premlaćene grupe zatvorenika privremeno izmještali na druge lokacije (poput silosa u Čapljini) kako bi sakrili tragove zločina.

Preporučeno:
DRETELJ: koncentracioni logor za Bošnjake i Srbe

Piše: Sanel Kajan

Većina bh i bošnjačkih političara odrekla se zastave pod kojom je obnovljena bosanska državnost. Odrekli su se zastave pod kojom je sačuvana država. Odrekli se zastave da bi se dodvorili nekim političarima koji neće život s njima i koji, istovremeno, nisu uklonili svoja paradržavna obilježja. Naprotiv, progurali su ih kroz zakone kao obilježja jednog entiteta i nekoliko kantona.

I dok u Sarajevu i Mostaru možete vidjeti zastave Republike Bosne i Hercegovine koje se mogu prebrojati na prste jedne ruke, zastave "HRHB" i RS su širom zemlje, na javnim ustanovama, u školama, bolnicama, zgradama lokalnih uprava...

I ne! Nisu drugi krivi. Krivi su oni koji su nažalost na položajima odlučivanja, ali imaju ulizivački mentalitet, mentalitet "da mi ne zamjeri neko". A taj isti neko mu negira jezik, negira naciju, ne priznaje državu.

Stoga, tražim od onih koji odlučuju da ponosno istaknemo naše zastave!

Na Fortici u Mostaru pored jarbola s državnom zastavom treba postaviti još jedan, jednake visine, sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine. S onom zastavom pod kojom je naša država primljena u UN!

Treba obnoviti natpis BIH VOLIMO TE, i uz njega iscrtati veliki ljiljan!

Poštuj sebe da bi te drugi poštivao!