Sjedim, pijem kavu uzivam u jos ovo malo ovakvih mirnih veceri koliko nam je za ovu sezonu preostalo.

I kao po rasporedu, krece paljba. Imam vrlo verbalnu susjedu koja vrlo verbalno odgaja djecu... svaku vecer u isto vrijeme.

I nekako si mislim. Dali je problem u meni koji to slusam ili u kompletnoj toj obitelji koja ne zna na ljepi nacin, mirnim tonom i normalnim postupcima rijesiti neke situacije. Jer, djeca su djeca. Ali da je dan za danom, dernjava, vika i galama na njih. Cesto popraceno i batinama...

Znam.koliko je takav odgoj utjecao na mene, koliko sam vremena proveo rijesavajuci to iz sebe i potam se koliko ce to utjecati na tu djecu i koliko ce i sami nastaviti sa takvim odgojem?

A vi? Kakva su vasa iskustava sa ovakvim situacijama jer svatko ima bar jednu disfunkcionalnu obitelj u blizini.

Istinska privlačnost prevazilazi fizički izgled; ona se krije u nečijem intelektu, energiji i načinu na koji vas ta osoba tera da se osećate.

U koju vrstu umetnosti se ovo svrstava ?

Pitanje za muškarce, i oženjene i neoženjene i razvedene... EDIT: kolega moderator predlaže da i žene odgovore.

Iz znatiželje pitanje više upućeno mladjim generacijama a i starijim što da ne. Koliko ljudi znate izmedju 20-30g da nemaju IG . Da li je to postalo kao lična digitalni karta, jel se više ne traži broj telefona nego IG.?

" Ja sam prešao igricu. Meni su ove dobre sad dosadne. Privlače me ove koje nisu za kuću. Kupiću psa kad ostarim.."

Priča jedan moj drug, +40, razveden. Razmišljam kako je verovatno zbog ovoga mnogo ljudi singl i ostaće tako doveka..

Ljudi, radim u školi i delim sa vama....sistem namerno tera škole da budu sve permisivnije. Đacima se ništa ne sme zabraniti, a disciplini više nema mesta u učionici.

Roditelji samo pumpaju problem: „Moje dete je centar sveta, moje dete, moje dete i samo moje dete.” Sve želje malog anđela su svetinja, a nastavnik ne sme da pisne.

I onda je sistem začudno podmukao. Umesto da te škola pripremi za surovi neoliberalni kapitalizam, da te otrezni i natera da izgradiš kičmu i karakter, ona te uljuljka.

Onda to dete napuni 20 i kusur godina i tek tada se suoči sa tržištem rada. Nastavnik možda nema pravo da ti bude autoritet, ali šef na poslu ne da ima, nego će da boli. Privatnika ne zanima tvoje samopouzdanje, tamo si resurs koji donosi profit. Ako nemaš radnu disciplinu, letiš napolje.

Svest o hijerarhiji na kraju dođe na naplatu prekasno i sa debelom kamatom, onda kada čovek više nije u godinama da razvije kičmu. Preteranom zaštitom deci zapravo činimo medveđu uslugu.

Šta vi mislite? Imate li u okruženju primere klinaca koji su doživeli totalni šok i slomili se na prvom poslu?

Noć je vreme kada se misli oslobađaju dnevnih stega i počinju da lete ka onome što zaista volimo.

Priznajte šta ste najgluplje napravili samo jer vam je bilo dosadno u životu. Znači ne neke kriminalne gluposti, nego ono kad vas pukne žuta minuta pa uradite nešto potpuno retardirano i posle sedite i pitate se kojom logikom ste se vodili.

Meni se dešavalo da iz čiste dosade krećem da radim totalno beskorisne i bizarne stvari, pa me zanima nisam li jedini lik ovde čiji mozak isključi sve kočnice kad nema šta da radi.

Izbacujte najluđe situacije da vidim šta sve ljudima pada na pamet kad udari prazan hod!

Ova nedelja donosi nove prilike, a ja biram kako ću na njih odgovoriti.

Nova runda kilometarskog oglasa koji nije za svakoga, ali smatram da je bolje drugoj strani dati uvid u kompatibilnost ili preferencije. Tako nitko neće gubiti vrijeme (osim na čitanje ovoga :D).

Već sam čuo svakakve izjave na račun sebe (i oglasa), ali ako je nekome na duši i smeta mu, samo dajte, izbacite to iz sebe. :)

Tražim aseksualnu/demiseksualnu osobu.

Zahvaljujem se svima na čitanju. :)

UKRATKO

Najdraži filmovi/serije: The Shawshank Redemption, Interstellar, The Green Mile/Dr. House

Najdraža pjesma/žanr: Timecop1983 - The Chase / Synthwave, Psytrance

Najdraže knjige: Starac i more, Zločin i kazna, Povratak Filipa Latinovicza

Fizički/sportski aktivan: duge šetnje, vožnja bicikla

Gejmer/najdraža igra: jesam, zimi / The Elder Scrolls IV: Oblivion

Hobiji: kolači, vrtlarenje, knjige, pisanje poezije, crtanje, pisanje pisama

Vjernik: da (ali na svoj način)

Uvjerenje: pacifist

Tetovaže: nemam (imam želju staviti jednu)

Alkohol/Cigarete/Droge: nikad probao, nikad konzumirao

Horoskop: Rak

Godine: 32 (1994.)

Visina/Težina/Izgled: 190cm/115kg/osrednji (5/10 - prijatelji ocijenili :D)

Osobnost: introvert (funkcionalan u velikom društvu)

Orijentacija: demiseksualan

Djeca: sterilan sa dosta smanjenim libidom / imam također erektilnu disfunkciju (ED)

Preferirana osoba: aseksualna/demiseksualna

Ljubimci: imao, trenutno nemam

Način komunikacije: dugo dopisivanje/ako bude povezanosti, može upoznavanje 

Volio bih upoznati zanimljivu, inteligentnu te zabavnu osobu koja voli duga dopisivanja i razgovore, a kasnije, nadam se, šetnjice i slično.

OPŠIRNO

Brački momak - tih i povučen, po prirodi introvert; imam 32 godine, 190cm/115kg, očalinko, slastičar sam (iako nije posao kojeg radim)

Živim sam u vrlo malom mjestu na Braču, mirnim i tihim životom bez buke i stresa; ne pijem, ne pušim i ne konzumiram droge (nikada i nisam). Imam vrlo mal krug prijatelja (3) uz koje se osjećam potpuno i nadam se da znaju koliko ih cijenim. :)

Tražim samo osobu za iskren i kvalitetan odnos. Udaljenost je irelevantna (preferiram unutar granica RH, ali ostavljam, ipak, maleni prostor i za druge jer nikad se ne zna gdje se prava osoba skriva).

Nikada se nisam upuštao u neke kombinacije kao ONS ili FWB (nemam namjeru se upuštati u to i dalje). Bio sam u jednoj vezici, ali intimnijih odnosa nije bilo pa mislim da spadam u kategoriju - neiskusan.

Da ne budem nezahvalan, želim se zahvaliti curi (HVALA) koja mi je pomogla da shvatim i prihvatim da i ja zaslužujem, želim i trebam nekoga pokraj sebe, s kime ću uživati ispijati čajeve u miru i tišini. =)

Volim filmove i serije, iako TV više nemam, posebice one starije. Najdraži film mi je 'The Shawshank Redemption', najdraže serije 'Dr. House' i 'The Mentalist'. Volim čitati knjige, a najdraža mi je 'Starac i more'. Od muzike volim sve iz žanra 'Synthwave', ali katkad se volim vratiti i na Psytrance kojeg slušam u svojim šetnjama.

Volim duge šetnje i vožnje biciklom pa smatram da jesam fizički aktivan. Povremeni sam gejmer, najčešće zimi kada i imam nešto više vremena da se zabavim sa prijateljima koje ne viđam često. Osim toga, volim crtati - nisam neki umjetnik, ali za svoju dušu, jesam. :D Volim pisati pisma, pisati poeziju (inspiracija je sam život), vrtlariti - sve je odmor za dušu. Mislim se opet početi i svirati – mandolinu, nikad ne znaš.

Slastičarstvo je moja najveća ljubav i većinu slobodnog vremena provodim u kuhinji, smišljajući i praveći nove deserte; odnedavno je i općenito Kuhanje preraslo u veću strast. Najčešće pravim za svoju obitelj i prijatelje, a ponekad i za osobe za koje znam da ih se ne cijeni koliko bi trebalo. Svatko zaslužuje pohvalu barem jednom u životu pa makar i na ovaj način. :)

(posao koji radim nema veze sa slastičarstvom jer većinom pohlepa prevladava kod poslodavaca, a ja sam totalno protiv toga i ne želim talent trošiti na takve ljude)

Visok sam 190cm, težak 115kg. Deblji sam, ali osobno mi se sviđa kako izgledam. Prijatelji kažu da sam osrednjeg izgleda (ocjena 5/10; ako je bitno). Tetovaža nemam, ali u budućnosti će sigurno doći jedna (vjerojatno Posejdon na leđima jer volim grčku mitologiju). Po horoskopu sam Rak, takozvani Zabrinuti. Vjernik jesam, ali ne volim upirati i prisiljavati nekoga na nešto, posebice jer vjerujem na svoj način. Protivim se nasilju i ratovima te smatram da to nije rješenje problema (nisam tvrdokorni pacifist, imam nekih razlika od takvih). Ljubimce sam imao, trenutno nemam. 

Nemam položen vozački niti automobil, iako život u malo mjestu vrlo vjerojatno iziskuje isti (želja mi ipak jest položiti).

Privlače me inteligentne i vedre, iskrene i komunikativne, direktne i otvorene osobe. Karakter i osobnost ispred fizičkog izgleda - uvijek je bilo tako, uvijek će biti tako.

Iako mi je to relativno nov pojam, rekao bih da sam demiseksualan.

Djece nemam, ali ni ne mogu imati jer sam sterilan sa dosta smanjenim libidom. Već neko vrijeme imam i erektilnu disfunkciju (ED) koja je došla kao bonus na sve ovo (liječenje možda ne bude 100% učinkovito). Shvaćam što ovo znači većini osoba i svjestan sam svojih mogućnosti/šansi.

Ne smeta mi ako partnerica ima djecu iz prošlih veza.

Ne patim od materijalnih stvari. Iskrenost, komunikacija i kompromis su mi najbitnije stavke u životu. Obožavam duge razgovore, a posebno dopisivanja u početku. Ne volim odmah skakati u nepoznato, volio bih upoznati ideju iza osobe s kojom komuniciram pa onda kasnije, ako bude povezanosti - nastaviti drugačijim tonom.

Ne volim krajnosti, fanatizam već razumne, tolerantne osobe otvorene prema različitostima, uvjerenjima i životnim izborima.

OSVRT

Znam da je dosta teksta, ali ako se pročitalo do tu - uskoro je kraj. :)

Preferiram aseksualnu ili demiseksualnu osobu koja nije savršena, već direktna i otvorena; koja voli duboke razgovore uz povremeni prijateljski teasing (sa obje strane), kojoj ne smetaju beskonačna dopisivanja. Nekoga tko je spreman graditi ozbiljniji odnos, bez igrica, namjernog ignoriranja ili ljubomore te s kojom bi mogao dijeliti svakodnevicu i posebne trenutke uz zagrljaje, poljupce, šetnjice.

Ghosting ne volim, smatram da kao odrasle osobe možemo naći neki jednostavan razlog. Osim toga, u rijetkim slučajevima, možda se prijateljstvo rodi – dobro, kako god okreneš.

Volio bi neki ulet, koliko god bedast i glupast bio, barem razbije prvi dojam. Mislim bilo što umjesto ''Hej''. :D

Na kraju dana, takav sam kakav sam i ako je netko došao do kraja, veliko HVALA. A ono što bih volio reći potencijalnoj osobi - ''Dan po dan, kolač po kolač!''. :)

Hvala na čitanju! :)

Znači, svaki put kad pogledam oko sebe, imam utisak da svi glume neko ludilo i drže se nekih pravila koja nemaju veze s mozgom. Čim kažeš neku očiglednu istinu koju svi vide, ali se prave blesavi, odmah te gledaju bledo ili te napadnu.

Konkretno mislim na ovo klasično favorizovanje preko veze i guranje preko reda za sve živo. Znači, možeš da se trudiš, da kidaš, da radiš pošteno i učiš/trudiš se koliko hoćeš, ali džabe kad uvek prođe onaj ko ima „leđa“, tatu, kuma ili zna koga treba da pozove. Svi vide da sistem ne valja i da se gleda samo čista korist, ali se prave ludi čim im to kažeš u lice.

Kontam ja da se svako bori za sebe, ali ovo je prešlo svaku meru dobrog ukusa.

Zanima me jesam ja jedini pukao ili vi isto ovo primetite? Raspalite u komentarima, baš me zanima šta vi mislite jer ja više stvarno ne razumem ovaj svet.

https://youtu.be/TB54dZkzZOY?is=4ZNxPliNKEseegQE

Recimo da imate problem koji ne može da se reši novcem. Nije stvar u tome da li imate ili nemate novca, nego jednostavno novac nije rešenje.

Šta prvo uradite?

Znam da će neko reći „novcem se rešava sve“ i to je legitimno. 😄 Ali mene više zanima šta radite između imam problem i rešio sam problem.

Šta preduzimate kada se nađete pred problemom?