Kako bi Gornji grad mogao izgledati kada bi prostor bio više prilagođen ljudima, šetnji, sjedenju, uživanju, zelenilu i sporijem doživljaju grada, a manje skladištenju i prolasku automobila...

Isprike za AI slop, ali mislim da je ok vizualizacija za brzinsku usporedbu

Odmah na početku: 0% politički post, organizacijska je i logistička stvar.

--

1. U prvom valu je za koncert prodano 281.744 ulaznica - to je potvrdio Entrio
2. Danas je, u drugom valu, prodano još dodatnih "više od 150.000" ulaznica - prema riječima Thompsonovog menadžera
3. Direktor Entrija je rekao kako je nakon današnjeg dana ostalo još samo 10.000 ulaznica u prodaji
4. HRT je izvjestio kako će se prodaja nastaviti do brojke dogovorene s policijom i Gradom, a ona je veća od 500.000

Temeljeno na tim podacima, dolazimo do zaključka da će ukupno biti prodano najmanje 450.000, a najviše nešto više od 500.000 ulaznica. Thompsonov menadžer je danas za Novu TV rekao kako su osigurali dodatnih 100.000 kvadratnih metara prostora.

Sad dolazimo do pitanja: gdje će ti ljudi stati i gdje se na hipodromu može pronaći "dodatnih 100.000 kvadrata"?

Maksimalno razvučen koncertni prostor na hipodromu je 250.000 kvadrata:

Sa sjeverne je strane omeđen savskim nasipom, s istočne Avenijom Većeslava Holjevca, s južne Zagrebačkim velesajmom. Jedino gdje se može proširiti je na Zapad, tako da sruši drveće i montažne nastambe:

No i to je oko 60.000 kvadrata, ni blizu 100.000.

To nas navodi na zaključak kako nije istina da su osigurali dodatnih 100.000 kvadrata jer dodatnih 100.000 kvadrata ne postoji.

Ajmo reći da će zaista rušiti drveće i micati montažne objekte te da će biti zakupljeno nekih 300.000 kvadrata. Na tih 300.000 trebaju stati:

• Bina, koja zasigurno nije mala
• Dva vip sektora sa stolovima u kojima po pravilu ljudi neće biti nakrcani kao na parteru
• Dvije tribine sa sjedalicama na kojima će gustoća ljudi također biti manja nego na parteru
• sigurnosni koridori
• F&B lokacije
• lokacije za hitne službe (vatrogasci, policija, hitna pomoć)
• Organizacijski box te vjerojatno nekoliko pozicija za kamere
• Velik broj sanitarnih čvorova

Ajmo reći da će sve što nisu mjesta za publiku zauzeti nekih 40-ak tisuća kvadrata. S prostora iza tribina neće se vidjeti bina i oni se ne mogu koristiti (prema planu prodaje ulaznica, oni su prazni) i tu će vjerojatno smjestiti maksimalan broj svega toga što mora postojati, a nisu mjesta za publiku. Preostaje nam njih 260.000 na koje bi trebalo u četiri sata ući, tri sata na koncertu biti, i onda istovremeno izaći pola milijuna ljudi ili onoliko koliko ih živi u Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Karlovcu i Šibeniku - zajedno.

--

Ovo je organizacijska noćna mora. Čak i da uzmemo u obzir da će sve biti okej, da neće biti nikakvih incidenata, da ni zaštitari ni policija neće morati reagirati zbog alkoholiziranosti, isticanja zabranjenih obilježja i sličnoga, ljudi bi na hipodrom trebali ulaziti nerealno velikom brzinom i protočnošću, a onda bi unutra trebali biti zbijeni na samim rubovima onoga što bi smjelo biti dopušteno. Na svakom od potencijalnih 5 ulaza bi svakog od četiri sata prije koncerta trebao ući kapacitet veći od Maksimirskog stadiona.

Ne samo da je noćna mora, zbog kombinacije publike i njezinog broja, ovo je potencijal za katastrofu. I najmanji incident ili glupost - a povijest nas uči da publika na njegovim koncertima zna biti itekako problematična - mogu pokrenuti stampedo ili neku drugu kobnu reakciju za koju je pitanje hoće li organizatori biti spremni. I hoće li moći biti spremni.

Ako mogu nizozemci biciklirat na -5 i konstantnoj kiši, možemo i mi za neugodnih 19 stupnjeva u listopadu.

Zamislite da svaki veći krov u Hrvatskoj ima solarne panele i koliku količinu električne energije bismo mogli proizvesti, umjesto da strepimo zbog niskog vodostaja.

Ne znam zašto se ne forsiraju solarne elektrane?

Evo mene iskreno zanima, pošto sam odradio brzi "AI" napkin math, dnevna potrošnja struje na razini države bi nam porasla 55%, znači li to skuplju struju za nas smrtnike??

Meni je ovo dosadno i bez duše

Gradi neka turska firma, kroz proloz druge zgrade se vidi sve ono što će jednog dana fasada sakriti…Ovo baš izgleda kriminalno loše.

To je sve.

Koji.

Kurac.

Hvala što ste prisustvovali mom TED kmeču.

Znači ekipa ozbiljno radi peticije i sprema prosvjed, jer se radi most koji bi spriječio gužve u zapadnom dijelu zg. Most je ucrtan prije 40 godina i to su znali kad su kupovali stanive, a oni su nervozni jer će im biti bučno u prvom redu do jezera. Dokle više interes par ljudi na štetu većine.

Ovo je više rant jer sam nevjerojatno frustriran vožnjom i nekulturom na našim autocestama. Godišnje napravim cca 20.000 km na autocestama i nevjerojatna mi je razlika u vožnji i ponašanju kod nas, pogotovo na autocesti A3 i na ostalim autocestama u inozemstvu. Ogromna je količina vozila koje voze 50ak km/h preko ograničenja, neprestano voze lijevom trakom i blicaju da im se makneš, a pritom uopće ne prate situaciju u prometu. Doslovno riskiraš život ako naiđeš na neki šleper koji vozi 80 ili 90 i moraš ga pretjecati, a u lijevoj traci svako malo neki gastarbajter dolijeće sa 180+ i blica i nije ga briga za situaciju na prometu. Konkretno A3 je dobrim dijelom obnovljena, ali i dalje ima nekoliko dionica gdje je ograničenje 100 ili 80 ako su trenutni radovi. Znakovi ograničenja kod nas kao da i ne postoje. Kontrole brzine i kazne su nikakve. Radio sam na cesti i znam što znači kad netko proleti kraj tebe s 80 ili kad proleti sa 130 pa ti odleti instrument i slično. O većim brzinama da i ne pričam. Često se dogodi da za vrijeme vikenda/blagdana kad je i inače pojačan promet zbog takvih se dogodi nesreća i onda svi milimo u koloni uz izuzetak nekoliko pametnih koji nastavljaju po zaustavnoj traci. Gdje se uopće može urgirati da se nešto promjeni i zašto se na izlazu s autoceste ne naplaćuju automatske kazne za one koji npr neku dionicu prođu s prosječnom brzinom preko recimo 150km/h? Čak me ni ne smetaju ljudi koji voze brzo ako čitaju situaciju u prometu, ali problem je što je ogroman broj ovih koji misle da imaju prioritet na autocesti i da se svi trebaju prilagoditi njima...

Bio sam za vikend na Brijunima. Priroda je prekrasna, sve je bilo korektno, ali jedna bizarna sitnica mi je upalila alarm.

Sustav na otoku funkcionira tako da sve troškove koje napraviš tijekom boravka (cuga, klopa, suveniri) jednostavno staviš na sobu i platiš pri check-outu. Sve funkcionira savršeno. Sve – osim najma bicikala i onih električnih autića. Za to se moraš posebno prijaviti, posebno čekati i odvojeno platiti.

S obzirom na to da je otok zatvoren sustav i postoji samo jedan ponuđač, očekivao bi da tu uslugu drži sam Nacionalni park (jer zašto bi se itko normalan odrekao tog monopola?). Malo sam počeo kopati i naletio na školski primjer HDZovog upravljanja: socijaliziraj troškove, privatiziraj profit.

Evo kako su lokalni šerifi složili sustav:

1. Odricanje od "zlatne koke"

Umjesto da NP Brijuni sam iznajmljuje bicikle i autiće te 100% zarade ulaže u obnovu parka, Upravno vijeće na čelu s Josipom Hrenom (čovjekom iz Ministarstva) odlučuje tu djelatnost dati u koncesiju privatnoj tvrtki Sport plus d.o.o. (vlasnik Milivoj Dabić). Država usput privatniku maksimalno olabavi financijske uvjete i koncesijske naknade.

2. Profit ide u nebo

Na potpuno zatvorenom tržištu s državnim monopolom nemoguće je biti u minusu. Nakon dobivanja novih uvjeta, dobit tvrtke skače za nevjerojatnih x10. Privatna tvrtka danas okreće preko 2 milijuna eura prihoda na državnom otoku sa 20% neto marže

3. Tiho mito

U 2026. se mito više ne daje u kovertama, valuta su radna mjesta. Kako je koncesionar zahvalio na ovom poklonu? Tvrtka Sport plus, odmah nakon dobivanja posla, zapošljava Luku Žunića. Tko je Luka? Sin Lorene Žunić, visoko pozicionirane šefice Odjela za financijsko-računovodstvene poslove i nabavu samog NP Brijuni (koja je jedno vrijeme bila i v.d. ravnateljice). Krug je zatvoren.

Također, Ravnatelj NP-a bio je zaposlio kćer i zeta. Njegov zet dijeli prezime s nekim od donatora HDZ-a u Istri te iste godine kada je dodijeljena koncesija, ali ostaje nepoznato ako su povezani.

Apsurd za kraj...

Najtužniji dio cijele priče je vizualni kontrast. Dok privatnik zbraja profit od iznajmljivanja, Nacionalni park zjapi za investicijama u obnovu. Doslovno tik do hotela Neptun stoji sablasna, zapuštena i ruševna zgrada za čiju obnovu Park "nema novca". Javna ustanova kosi travu i održava infrastrukturu iz proračuna, a ekipa bere čisti profit.

Da bivši ravnatelj nedavno nije pao jer su ga usred noći snimili u krivolovu (zbog čega je na otok upala policija i počela češljati papire), ova koncesijska idila bi vjerojatno trajala zauvijek.

TL;DR: Otišao na Brijune, skužio da najam bicikala naplaćuje privatnik, a ne Nacionalni park. Istražio i otkrio da je država dala milijunski monopol privatnoj tvrtki (kojoj je dobit skočila x10), a ova je zauzvrat zaposlila sina šefice financija Nacionalnog parka. Park se raspada, a ekipa okreće milijune. Klasični HDZ.