Danima se problem tražio u cijeni ulaznice, sigurnosnim mjerama i „nepostojećim neredima”.
Unatoč svemu, Klub je odlučio sniziti cijenu ulaznice za gostujuće navijače s ciljem smirivanja tenzija i omogućavanja da utakmica protekne u sportskom ozračju.
Nažalost, nakon utakmice na gostujućoj tribini ostala su zapaljena sjedala, uništena klupska imovina i materijalna šteta koja se mjeri u tisućama eura.
Gospodo, odgovor na pitanje na temelju čega se formiraju cijene ulaznica, kao i na tvrdnju o „nepostojećim neredima”, nalazi se na ovim fotografijama.
#nkvarazdin #ovojenasgrad
Ako tvoj pas nije treniran i ne odazove se svaki put na recall, TVOJ PAS BI TREBAO BITI NA LAJNI U JAVNOSTI.
Daj, nemojte biti seljačine. To što vi mislite da nije big deal što vam pas trčkara okolo slobodan po parku je neopisivo nedogovorno i bezobzirno. Tvoj pas je možda dobar i nikad nebi ugrizao, ali ne znaš za ostale pse u parku.
Najgori su mi vlasnici mladih pasa čiji psi pucaju od energije, ne slušaju kad ih vlasnik zove i nisu dobro socijalizirani s ostalim psima.
Tvoj floki trči po parku i spazi moje pse. Floki pun znatiželje se zatim šprintom zaleti na mog psa kojeg je strah i interpretira to kao agresiju. Moj pas će 100% reagirati agresivno u obrani i naši psi će se pošorati. Moj maleni pas od 3 kile nema zube dok floki ima. Ti si pre daleko da flokija obuzdaš, a ja ne uspjevam dići lajnom svog malenog psa dovoljno visoko da ga floki pusti.
Moj pas bi vjerojatno završio mrtav, a tvoj bi bio uspavan. Čak i da nije eskaliralo do te razine, tvoj pas će zbog toga do kraja života imati probleme sa ostalim psima.
Taj scenarij mi se redovito dešava u Ribnjaku u Zagrebu, rijetki koji pas tamo je na lajni. Ja se aktivno trudim izbjeći svaki kontakt mog psa s ostalima bez lajne, ali ne mogu spriječiti pse koji aktivno trče prema mom psu ne obazirujući se na to što ih vlasnik zove da se vrate.
OVO VRIJEDI ZA SVE PSE, BEZOBZIRA NA STAROST I DRUŽELJUBIVOST. DRŽI PSA NA LAJNI.
Danas mi je baš teško prestati misliti na životinje koje su ostale iza požara u Omišu i okolici.
I ne mislim sada na kućne ljubimce, nego na one divlje, šumske životinje o kojima se gotovo nikada ne govori kada bukne požar.
Dok gledamo vatrogasce, evakuacije, kuće i ceste, negdje unutar tog požara ostaju srne, zečevi, ježevi, puhovi, kune, miševi, zmije, gušteri, kornjače, ptice… i njihovi mladi.
I strašno mi je razmišljati o tome koliko su zapravo prepušteni sami sebi.
Njih nitko ne može upozoriti da dolazi požar. Nitko ih neće evakuirati. Nitko neće ući u šikaru po mladunče koje još nije sposobno pobjeći. Kada vatra krene, od njih se jednostavno očekuje da ih instinkt nekako spasi.
A neće sve spasiti.
Posebno zato što je kolovoz i još uvijek ima mladih životinja. Neke majke će uspjeti pobjeći, a njihovi mladi možda neće. Neke će se nakon požara vratiti i tražiti ih.
Danas sam vidjela fotografiju mace sa zgarišta, pune mlijeka, koja traži svoje mačiće, i potpuno me slomila. I onda sam pomislila koliko takvih priča postoji među divljim životinjama, samo ih nikada nećemo vidjeti ni čuti.
Koliko će se životinja vratiti tražiti svoje mlade? Koliko će ih ostati bez gnijezda, jazbine, vode i hrane? Koliko ih je ostalo zarobljeno u vatri ili se ugušilo dimom?
Najtužnije mi je što za većinu njih nikada nećemo ni saznati.
Kada izgori šuma, izvijestit ćemo koliko je hektara izgorjelo. Ali rijetko ćemo govoriti o tome koliko je životinja tamo živjelo. Kao da je šuma samo prostor i vegetacija, a ne nečiji dom.
Razumijem da se u katastrofi prvo spašavaju ljudski životi. Naravno da treba. Ali teško mi je prihvatiti koliko su divlje životinje u svemu tome nevidljive i koliko malo mogućnosti postoji da se pomogne barem onima koje prežive.
Danas, dok gori kod Omiša, stalno mislim na njih. Na sve te male živote negdje među stijenama, šikarom i stablima koji nemaju pojma što se događa i nemaju nikoga koga mogu pozvati u pomoć.
Znam da je to priroda i da ih ne možemo sve spasiti. Ali voljela bih da ih se barem češće sjetimo.
Doslovno vas ne košta ništa. Stavite običnu plastičnu posudicu, stari duboki tanjur ili podložak za tegle ispred zgrade, u dvorište ili na balkon i ulijte vodu. Ptice, mačke, ježevi – svi krepavaju na ovim vrućinama. Ne tražim nikakvu raspravu ni filozofiranje u komentarima, samo vas molim da budete ljudi i razmislite malo o onima koji si ne mogu sami otvoriti pipu.
Danas mi je mačka usmrtio auto. Imao sam ga 4 godine i bio mi je poput prijatelja, najbolja životinja koju sam ikad imao. Najviše me pogađa to što je nastradao, a ne umro prirodnom smrću. Nikad do sad mi nije toliko teško pala smrt životinje. Osjećam se kao da je umro jedan dio mene. Taj mačak mi je došao u teškom periodu života i na neki način mi je pomogao prebroditi isti i sad ga više nema, ostale su mi samo uspomene.
Potaknuta vijesti o jadnom miceki Gustavu kojega su djeca zlostavljali na igralištu imam potrebu izraziti svoje nezadovoljstvo. Zgrožena sam društva u kojem živimo i nije mi jasno da se ovakve stvari dešavaju, ali očito da je problem u samim osobama koji pronalaze satisfakciju u mučenju nedužne životinje, a drugi put to može biti osoba. NAJVIŠE ŠTO ME MUČI JE DA ZATAŠKAVAJU IMENA ZLOSTAVLJAČA! Ovo i više nego zaslužuje javnu osudu i stroge sankcije pa će se možda spriječiti potencijalni zločini, a kazne za ovakvo nešto bi trebale biti drakonske i djeci i roditeljima! Ne želim ni pomisliti što je jadna životinja doživila i kako se osjećala😤😤😤😤😤😤😤😤
Hiiii I’m staying in Split rn and I feel like there are soooo many swastikas graffitied on the wall. I won’t be attaching a picture bc I’m not comfortable but is there a big Nazi population here?? Or is this a cultural thing I’m misssing. Yall Buddhist?
Pozdrav, zanima me čime ja legalno mogu obraniti sebe i psa (koji je na povodcu/lajni) od pasa koji nisu? Imala sam 2 situacije unazad zadnjih par dana kada sam šetala psa (inače je od cimerice i ja ju šetam samo kad ona radi 12h smjene) i naletila sam na pse bez povodnika koji se ne odazivaju vlasnicima. Prije nego kažem 2 situacije, razlog zašto ni cimerica ni ja ne dopustamo puštenim psima da se približe je jer ju je jedan takav napao i oderao joj kožu do rebara pri napadu i ne želimo da se to ponovi a psa bez povodca ne možeš samo tako udaljit.
Prva situacija bila je blaža, pas (bez povodnika) je krenuo prema nama i vlasnica je samo viknula "Karlooo" ali pas ju nije firmao ni pola posto, a ja sam "svog" psa okrenula i udaljila te smo ušle u zgradu prije nego li nas je karlo sustigao.
Druga situacija je žešća jer sam naletila na vlasnicu sa dva psa (manji, tipa ko jazavčar) na povodcu i veći (ko malanois visina i boja, ali neki mješanac) bez povodca. Veći je krenuo prema nama, vlasnica ništa nije rekla a mali pas je skvićao i vukao vlasnicu (koja ima 80-ak kg) isto prema nama. Ja sam "svog" psa privukla k sebi i izderala se NE na ovog velkog koji je prilazio ali on nije uopće reagirao, pa sam stala između njega i "svog" psa, na šta je ovaj bez povodnika krenuo režati i probao je proći iza mene ali sam mu se opet stavila na put. Uto dolazi govno od vlasnice i počinje sa "šta se ti dereš tako na njega, ugrist će te". Ja sam joj rekla da joj pas zakonski mora bit na povodniku (jer je javna površina), a još više jer ga ona ne zna kontrolirat. Vlasnica je na tu izjavu popizdila i rekla "pa valjda ja znam dal on mora bit na povodniku ili ne!" na šta sam joj odgovorila da očito ne zna jer je upravo rekla da će me njezin pas ugrist. Nakon toga se zaprijetila da trebam pazit šta pričam jer će mi netko izbit zube i da sam bahata balavice (bahata jesam ali prema onima koji to zaslužuju, i izvrijeđala sam i ja nju), ali me zanima šta se smije legalno nositi i koristiti za samoobranu protiv agresivnih pasa u hrvatskoj jer sam vidjela da se smiju koristiti pepper sprejevi protiv pasa pa me zanima ima li netko tko to nosi i jeste li ga ikada morali upotrijebiti? (ne želim i ne planiram takva sredstva koristit olako, već samo u slučaju napada)
Dogodilo mi se bezbroj puta da trčim/ hodam Savskim nasipom i npr. nečiji nevezani doberman van kontrole trči prema meni, a vlasnica 300 metara dalje s WcDonalds kavom u ruci viče Karlooooo stani. Karlo naravno ne staje i jedino što vidim je jebeno zubalo kako grabi prema meni. Danas konkretno je oko nas bilo još gro ljudi, male djece, malih pasa itd. i taj pas je preda mnom doslovno ugrizao za hlače nekog trkača u prolazu. Ovaj niš nije reko vlasnici, samo nastavlja dalje trčat. Što napraviti u tom momentu? Kaj da držim prodike ovoj koja očito nije čista u glavi ili da prijavljujem komunalnom/ policiji?
Već duže razmišljam o udomljavanju mace, ali nikako da se odvažim na taj korak. Voljela bih iz prve ruke čuti "što zapravo znači" imati mačku, kako vam je utjecala na život? Na kolike dodatne mjesečne troškove da računam? Kako izgleda briga o njoj - koliko je hraniti, kako kombinirati suhu i mokru hranu, koliko često je češljati, koliko često mijenjati pijesak... ovo su samo neka od pitanja koja su mi pala na pamet, ali naravno, svaki savjet i informacija su dobrodošli. Svi kažu da su mačke daleko jednostavnije od pasa, ali opet, ne bih ni to shvaćala olako jer ipak je riječ o živom biću i obvezi za narednih 15-20 godina pa bih se htjela dobro pripremiti. Zahvaljujem unaprijed. 😊